Vaške pasa i mačaka su mali kožni paraziti bez krila i bez očiju ili sa potpuno redukovanim očima. Vaške su specifične za vrstu domaćinaČitav svoj život vaške provedu na svom domaćinu. Kratko vrijeme mogu da prežive i van domaćina što je vrlo značajno u prenošenju i širenju vašljivosti među životinjama.

Vaške se sa životinje na životinju prenose najčešće direktnim kontaktom ali i indirektno preko zaraženih četaka, češljeva, opreme, prostirki za spavanje, podnih prostirki u smještajnom prostoru… 

Jaja vašiju se čvrsto lijepe za dlaku domaćina pa prilikom linjanja, jaja zajedno sa opalom dlakom postaju izvor infestacije za druge životinje.

Razvojni ciklus vašiju, od jaja do odraslog parazita traje 14-21 dan.

Postoje dva podreda porodice vašaka a to su vaške koje sisaju krv – Anoplura i vaške koje ujedaju – Mallophaga.

Vaške koje sisaju krv domaćina imaju usni aparat prilagođen za sisanje krvi domaćina. Kada je u pitanju vrlo jaka infestacija, vaše mogu da izazovu ozbiljnu anemiju, pa anemijom izazvanu slabost i neraspoloženje oboljele životinje. Neke životinje čak mogu da postanu nervozne i zloćudne zbog hronične iritacije koje vaške izazivaju.

Vaške koje ujedaju domaćina se pretežno hrane površinskim slojevima kože domaćina. Mallophaga vaši su aktivnije i više se kreću pa samim tim i više iritiraju domaćina. Zbog povećane iritacije, domaćin se dosta češe što često rezultuje primjetnim gubitkom dlake domaćina. Ove vaške mogu da budu i prelazni domaćini za jednu vrstu pseće pantljičare.

Opisana je i infestacija pasa ljudskom stidnom vaši. Pas je obično bivao zaražen u slučaju kada je spavao u krevetu sa zaraženim vlasnikom, međutim, kod psa se simptomi infestacije ljudskom stidnom vaši ne manifestuju.

Klinički znaci

Vaši najčešće izazivaju izrazitu iritaciju domaćina, kao i intenzivno češanje domaćina. Vaši se u većem broju sakupljaju oko prirodnih otvora na tijelu domaćina, naročito oko anusa. Kod dugodlakih pasa i mačaka naročito mnogo vašaka se skuplja na “ućebanim” mestima u dlaci, i zato vlasnici dugdlakih životinja čija je dlaka sklona “ćebanju” (persijske mačke, avganistanski hrtovi, kokeri…) moraju da vode računa da se na “ućebanom ” mjestu ne pojavi kolionija vašiju. Vaši koje sisaju krv naročito su opasne kod mladih životinja jer kod njih mogu da izazovu ozbiljnu anemiju.

Vaške koje sisaju krv slabo su pokretne tako da ih čovjek lako može da primijeti i uhvati. Za razliku od njih, vaške koje ujedaju se kreću dosta brzo pa ih je zbog toga teško primijeti ili uhvatiti.

Same vaši izazivaju nevelika oštećenja na koži ali perutanje kože koje izazivaju kao i upalu kože koja nastaje sekudarno zbog intenzivnog češanja domaćina su vrlo ozbiljan zdravstveni problem.

Vašljivost kod mačaka po izgledu može da podsjeća na milijarnu upalu kože, pa da se pod tom dijagnozom pogrešno i liječi. Kod pasa se vašljivost miješa sa alergijskom reakcijom na ujed buve.

Životinja zaražena vašima obično biva dovedena kod veterinara sa vrlo zapuštenom kožom i dlakom koje su bez sjaja, sa puno peruti, rana i krasta. Koža je obično i prljava, ućebana i loše održavana. Oko životinje se širi i neprijatan miris koji može da podsjeća na užeglu mast. Ne rijetko, životinja zaražena vašima je nervozna, pa čak i agresivna zbog hronične iritacije koju paraziti izazivaju. Svi ovi simptomi upućuju da se vašljivost javlja kod životinja koje su zanemarene i neodržavane od strane njihovih vlasnika i koje se ne drže u optimalnim higijensko-sanitarnim uslovima. Čest problem su prenatrpane odgajivačnice gdje se u jednom boksu drži veći broj pasa, ili kada se puno mačaka drži u manjem zatvorenom prostoru.

U nekim slučajevima oboljele životinje su bez simptoma ili se javlja blago perutanje i svrab koji ne utiču značajno na opšte stanje životinje. Ovakve životinje su značjni izvor infestracije za druge životinje i do širenja vašljivosti dolazi neprimjetno.

Vašljivost je obično izraženija i češća zimi, vjerovatno zato što životinje dobijaju gušću, bogatiju dlaku sa jakom podlakom, a i kontakti među životinjama su češći i bliži, pogotvu ako više životinja dijeli smještajni prostor. Ljeti, visoka spoljašnja temperatura, kao i visoka temperatura kože domaćina može da bude smrtonosna za vaške.

Dijagnoza

Dijagnozu vašljivosti može da postavi i sam vlasnik pod uslovom da zna kako pseće i mačeće vaške izgledaju. Međutim ako vlasnik nije siguran koji je pronađeni parazit u pitanju, bolje je da potraži savjet od veterinara da se ne bi dogodilo da ljubimac bude nepravilno ili pogrešno tretiran.

Često se dešava da vlasnik ne vidi vaške, ili ne zna da ih prepozna, ili infestacija nije uvijek toliko invazivna da se vaške lako mogu da pronađu. Zbog svih navedenih razloga bolje je da vlasnik odvede svog ljubimca na pregled kod veterinara koji će tačno da ustanovi koji je kožni parazit i pitanju. Kada ne može da pronađe parazita na koži, veterinar koristi druge dijagnostičke metode pomoću kojih postavlja tačnu dijagnozu.

Kožne parazitske bolesti koje mogu da daju slične simptome su i šuga, “šetajuća perut”, alergijska reakcija na ujed buve…

Terapija

Vaši pas i mačka dobro reaguju na većinu komercialnih preparata naprljenih za uništavanje spoljašnjih parazita životinja. Vlasnici infestiranih životinja ne bi trebalo na svojim ljubimcima da koriste ljudske šampone koji se koriste za uništavanje vašaka jer mogu da izazovu neželjene reakcije na koži pasa i mačaka.

Potrebno je da se po dijagnozi vašljivosti tretiraju sve životinje u jednom domaćinstvu kao i smještajni prostor, prostirke, namještaj na kome životinja boravi, kao i da se poprave sve higijenske mjere držanje životinje. Preporučuje se i redovno četkanje i rasčešljavanje životinja, a kod životinja kojima je dlaka ućebana, moraju obavezno prije ikakvog tretman da se ošišaju.

Tretman protiv vašaka treba da se ponovi nekoliko puta u razmaku od po sedam dana.