Latinski naziv za ovog šugarca je Otodectes cynotis. Otodectes šugarci nijesu specifični za vrstu, tako da jednako napadaju i pse i mačke i vrlo se lako prenose sa životinje na životinju.

Etiologija

Odrasli šugarci Otodectes-a su veći nego šugarci koji parazitiraju u koži, bijele su boje i slobodno se kreću po površini ušnog kanala tako da ih je ponekada moguće vidjeti i golim okom.

Životni ciklus Otodectes-a traje tri nedjelje. Odrasli paraziti polažu jaja koja se lijepe za podlogu na kojoj su položena. Posle četiri dana inkubacije iz jaja se izliježu larve. Iz larvi se razvijaju nimfe. Nimfe se kroz nekoliko razvojnih faza pretvaraju u odrasle parazite. Prosječan životni vijek odraslog parazita je oko dva mjeseca.

Otodectes-i se hrane tkivnim tečnostima i ostacima epitela. Kako se paraziti hrane u ušnom kanalu, tako epitel spoljašnjeg ušnog kanala postaje iritiran i ušni kanal stvara pojačane količine ušne masti (cerumen). Spoljašnji ušni kanal oboljele životinje se polako puni cerumenom, krvlju i eksudatima samog parazita. Sadržaj ušnog kanala poprima tipičan izgled taloga od kafe.

Klinički znaci

Klinički znaci oboljenja mogu da budu vrlo varijabilni, naročito kod mačaka. Kada se oboljenje javlja u svom tipičnom obliku, bilo da su pas ili mačka u pitanju, dolazi do izrazitog svraba ušiju oboljele životinje. Životinja stalno češe uši, trese glavom, krvi glavu u jednu pa u drugu stranu, nervozna je, uznemirena. Kada bolest duže traje, životinja češanjem jako oštećuje kožu sa spoljašnje strane uha, tako da je ušna školjka i koža u okolini uha prekrivena ranama i krastama. Kada vlasnik pogleda unutrašnjost uha životinje, primjećuje crni gusti sadržaj, koji se uprkos upornom čišćenju svakodnevno stvara. Ako postoji više životinja u domaćinstvu, jedna po jedna počinju da pokazuju slične simptome.

Međutim oboljenje ušnog kanala izazvano Otodectes-ima vrlo često se javlja o oblicima koji nijesu tako tipični kao što je opisano u prethodnom tekstu. Kod mačaka može da dođe do pojave vrlo izražene količine crnog sadržaja iz uha a da se mačka uopšte ne češe i ne pokazuje nikakve druge kliničke znakove oboljenja. Sa druge strane, neke mačke pokazuju izraziti svrab ušiju, a da gotovo i nema sadržaja u ušima oboljele mačke. Kod pasa se češće pojavljuje jak svrab ušiju bez naročito izraženog sadržaja u ušima.

Bolest se naročito brzo i lako prenosi među mladim životinjama i mlade životinje su daleko osjetljivije na ovo oboljenje nego odrasle.

Kod ljudi koji su došli u kontakt sa oboljelim životinjama može da da dođe do prolazne, kratkotrajne upale kože ili, što je mnogo rjeđe, može se desiti da Otodectes izazove i oboljenje uha čovjeka. U takovom slučaju, neophodno je da se vlasnik obrati humanom dermatologu.

Dijagnoza

Vrlo je važno da vlasnik psa ili mačku koji pokazuju znake iritacije uha što prije odvedu veterinaru. Potrebno je takođe da vlasnik veterinaru da što više detalja o tome kada je bolest primijetio, kako se simptomi manifestuju, da li je vlasnik sam pokušao da sanira problem, i ako jeste kako i čime, da li vlasnik ima još neku životinju i da li ona pokazuje slične simptome, ili da li slični simptomi postoje kod životinje iz susjetstva, parka, da li je pas možda boravio u pansionu za pse…

Veterinar posle detaljnog pregleda psa ili mačke i pregleda uha, dijagnozu Otodectes-a najčešće postavlja mikroskopskim pregledom uzorka ušnog sadržaja u kome pronalazi parazite. Mikroskopski nalaz Otodectes-a najsigurnije eliminše druge moguće uzroke ušnih problema kao što su starna tijela u ušima, atopije i preosetljivost na određenu vrstu hrane ili na neki od lijekova koji su korišćeni u terapiji životinje, određene bolesti hormonalne prirode (smanjena funkcija tiroidne žlezde, disbalans polnih hormona), autoimune bolesti, kao i sekundarno nastale baketrijske ili gljivične infekcije.

Vrlo je često moguće da se Otodectes-i pronađu i na drugim dijelovima tijela, naročito na vratu, grebenu i repu. Ovi ektopični Otodectes-i najčešće ne stvaraju nikakvih klinički vidljivih problema, ali ipak je moguće da se kod nekih životinja pojavi upala kože koja svrbi životinju.

Terapija

Sve životinje koje su bile u bliskom kontaktu sa životinjom kojoj je dijagnostikovana infestacija Otodectes-om treba da se smatraju zaraženim i da se podvrgnu tretmanu. Ovakve tretmane je obično jako teško sprovoditi u odgaivačnicama ili u pansionima za pse gdje istovremeno boravi veći broj životinja. Temeljno tretiranje životinja u propisanim insekticidima kao i deteljan i savjestan sanitarni tretman i čišćenje smještajnog prostora su od ogromne važnosti. Potrebno je da se ovakav tretman sprovodi jedan put nedjeljno četiri puta.

Lokalna terapija ušiju oboljelih životinja je takođe veoma važna. Prije i u toku tretmana ušiju preparatima koje prepiše veterinar važno je da se uši temeljno i detaljno čiste da bi se omogućilo bolje dejstvo propisanog lijneka. Lokalni tretman ušiju treba sprovoditi minimum trideset dana.