AKUTNA BOLNOST STOMAKA

Pod ovim terminom podrazumijeva se urgentno stanje koje može dovesti do uginuća životinje ukoliko se tretman ne sprovede što je prije moguće.
Ovo stanje se karakteriše iznenadnom pojavom bola u stomačnom predjelu često praćeno povraćanjem, izuzetnom uznemirenošću i nemogućnošću nalaženja odgovarajućeg položaja tijela, cvljenjem, plitkim i ubrzanim disanjem. Karakteristična je poza da pas sjedi sa široko razmaknutim prednjim nogama ili tako pokušava da legne. Stomak je izuzetno bolan i napet kada se palpira. Kako stanje napreduje,puls postaje sve slabiji, sluznice blijeđe i pas zapada u stanje šoka. Stanja koja mogu dovesti do ispoljavanja ovih simptoma uključuju: torziju i dilataciju želuca (uvrtanje i nadutost želuca), mokraćno kamenje, traumatske povrede stomaka sa unutrašnjim povredama, ruptura mokraćne bešike, trovanja, ruptura materice u trudnoći, upala trbušne maramice, akutna upala pankreasa, opstrukcije crijeva. U ovim slučajevima jedino moguće rješenje je što hitniji odlazak veterinaru.

VJEŠTAČKO DISANJE I MASAŽA SRCA

Vještačko disanje je urgentna procedura koja se izvodi radi potpomaganja disanja kod nesvesnog psa. Masaža srca se koristi kada se otkucaji srca ne mogu čuti auskultacijom niti osjetiti palpiranjem. Prestanak disanja ubrzo je praćen zaustavljanjem rada srčanog mišića, tako da kombinovano sprovođenje ovih procedura održava psa u životu. U sljedećim slučajevima je potrebno pristupiti vještačkom disanju i/ili masaži srca : šok, trovanja, dugotrajni epileptični napadi, koma, povrede glave, strujni udari, opstrukcija disajnih puteva, neočekivana ili iznenadna smrt. Postoje dve metode vještačkog disanja koje vlasnik može izvesti sam : pritisak na grudni koš i tehnika “usta na nos” koja se koristi kada kompresija grudnog koša nema efekta ili kod probijanja grudnog koša. Prilikom masaže srca pas treba da leži na desnom boku, apritisak na predio srca se izvodi 6 puta za redom pa se pravi pauza od 5 sekundi sve dok se ne uspostavi kontinuiran rad srca u trajanju od 5 minuta.

OPEKOTINE

Opekotine mogu biti izazvane visokom temperaturom, hemikalijama, strujnim udarima i radijacijom. Oštećenje kože zavisi od dužine i intenziteta izloženosti ovim faktorima. Kod površnih opekotina primjećuje se crvenilo kože,ponekad manji plikovi i blagi otoci. Postoji bolna reakcija pri dodiru ovakvih mjesta.Kod dubokih opekotina koža je gotovo bijela, dlaka se lako skida sa takvih mjesta, a bol je znatno izraženiji. Ukoliko je ovakvim stanjem zahvaćeno više od 15 % površine tijela, životinja vrlo brzo upada u stanje šoka i potreban je hitan vetrinarski tretman. 

Kod manjih opekotina potrebno je na takva mjesta aplikovati hladne obloge u trajanju od oko 20 minuta da bi se otklonio bol. Potrebno je pažljivo ošišati dlaku i isprati mjesto blagim rastvorom dezinficijensa, osušiti i namazati neku inertnu antibiotsku mast. Mjesto treba zaštiti od lizanja i češanja. Kod opekotina hemijskim sredstvima zahvaćena mjesta treba isprati velikim količinama vode. Kisjeline treba neutralisati blagim rastvorima baza i obrnuto. Treba aplikovati neku antibiotsku mast i potražiti savjet veterinara..

SMRZOTINE

Dugotrajna izloženost niskim temperaturama dovodi do pada tjelesne temperature. Ovo se najčešće dešava kada je pas mokar i pri tome izložen niskoj temperaturi sredine u kojoj boravi. Posedbno su osjetljive patuljaste rase i rase sa kraćom dlakom. Pad tjelesne temperature se takođe javlja u šoku, prilikom dugotrajne anestezije i kod novorođene štenadi. Znaci hipotermije se uočavaju kao plavičasto -ljubičasta boja kože, podrhtavanje mišića, apatija, kolaps i konačno koma. 

Ovakvu životinju treba što prije skloniti na toplo mjesto; ako je mokra osušiti ili okupati toplom vodom i dobro istrljati suvim peškirima. Treba aplikovati tople obloge na tijelo. Ovaj postupak treba ponavljati dok se tjelesna temperatura ne vrati na iznad 37,5 C. Treba nadoknaditi izgubljene količine glukoze u krvi.

DEHIDRATACIJA

Dehidratacija predstavlja značajan gubitak tjelesne tečnosti i elektrolita. Za vrijeme bolesti dehidratacija može biti uzrokovana i neadekvatnim unošenjem tečnosti. Visoka temperatura i groznica takođe pojačavaju gubitak tečnosti. Drugi česti uzrok dehidratacije je dugotrajno povraćanje i proliv. Jedan od prvih znakova dehidratacije su gubitak elsticiteta kože kao i sušenje usta dok kasniji znaci uključuju upale očne jabučice i cirkulatorni kolaps.

U lakšim slučajevima kada pas ne povraća nadoknada tečnosti je moguća i preko usta rastvorima namijenjenim za tu svrhu. U svim ostalim slučajevima neophodna je veterinarska pomoć.

TOPLOTNI UDAR

Toplotni udar je urgentno stanje koje zahtijeva brzo prepoznavanje i tretman što je prije moguće. Psi ne tolerišu visoke temperature kao ljudi. Oni odaju višak toplote brzim i plitkim izmjenama toplog i hladnog vazuha – dahtanjem.Zato kada je temperatura spoljne sredine jako blizu tjelesnoj temperaturi ove izmjene nijesu toliko efikasne i može doći do pregrijavanja tijela. Takođe,psi koji imaju problema sa oboljenjima disajnih organa imaju ovaj problem. Najčešće situacije koje dovode do pregrijavanja i toplotnog udara su : ostavljanje psa u kolima po toplom vremenu, vezivanje i izlaganje pasa direktnom suncu bez hladovine i sijenke, neadekvatan transport u slabo provjetrenim prevoznim sredstvima i sl. Ove situacije su posebno teške za pse sa kraćom njuškom i one koji pate od respiratornih poremećaja. Toplotni udar se prepoznaje u početku po brzom, kratkom i čujnom disanju. Sve sluznice i jezik su jasno crvene, često se pjena nakuplja na ustima i psi povraćaju. Ponekad je rektalno mjerena temperatura i iznad 41 C. Ako se stanje ne kontroliše pojavljuje se proliv sa primjesama krvi, pas progresivno slabi, nastupa koma i smrt.

Tretman započinje sklanjanjem psa iz sredine u kojoj se do tada nalazio. Potrebno je što prije rashladiti psa bilo kupanjem u kadi ili kvašenjem vodom iz bilo kog drugog izvora. Mogu se dati i hladne klizme Rektalnu temperaturu treba spustiti do 39 C. Treba obratiti pažnju na poteškoće u disanju i ako one postoje neophodna je pomoć veterinara.

Preventiva : ne izlagati psa dugotrajnim intervalima visoke temperature; smanjiti treninge i vježbanje po toplom vremenu; pse transportovati u otvorenim žičanim kavezima; obezbijediti dovoljnu količinu hladne, pitke vode tokom toplijeg vremena.

TROVANJA

Pod otrovom se u širem smislu može smatrati bilo koja supstanca ili materija koja dovodi do oštećenja tkiva, organa ili organskih sistema. Mogućnost trovanja je stalno prisutna i bez obzira jesu li namjerna ili slučajna, veoma su česta. Trovanja mogu izazvati različiti deterdženti,kisjeline, baze, boje, lakovi, naftni derivati, insekticidi, pesticidi, sredstva za uništenje glodara, preparati olova, cijankalij, arsen, živa, kao i bojni otrovi itd. Svi navedeni otrovi dovode do teških ili veoma teških popravljivih stanja. Česta su uginuća i nakon nekoliko minuta po unošenju toksičnih materija. Za neke otrove se znaju protiv otrovi tako da blagovremena terapija dovodi do uspijeha. Na žalost, kod većine to nije slučaj.

Kada vlasnik primijeti neke simptome koji ukazuju na trovanje, a to su najčešće naglo, učestalo povraćanje, jaka salivacija, uznemirenost, jak, profuzan proliv prva stvar je da skoni psa sa sumnjivog mjesta. Treba pokušati identifikovati otrov ako je to moguće i izazvati povraćanje. Za tu svrhu mogu se koristiti neka priručna sredstva kao što su 3 % rastvor vodonik peroxida- hidrogen, rastvor soli ili talog kafe. Povraćanje treba izazvati samo u slučajevima kada je pas pri potpunoj svijesti i u stanju da guta. Ne treba davati ništa osim navedenog psu da pije ili ga nalivati sa bilo čim, prije nego ga pregleda veterinar.

RANE 

Pri zbrinjavanju rana dva su značajna postupka koja bi valsnik trebao da učini. Prvo je, privremeno ili stalno zaustavljanje krvarenja i sprječavanje naknadne infekcije. Mora se imati na umu da su ovi zahvati kod pojedinih povreda bolni pa se treba zaštititi na odgovarajući način (zaštitna korpa ili poveska).

Krvarenje koje je opasno po život može biti arterijsko (svjetlo crvena krv istče u mlazu sinhrono sa udarima srca), ili vensko (tamno crvena krv u mlazu), ili kombinacija prethodna dva. Svježu ranu ne treba ispirati 3 % hidrogenom ako u kratkom roku životinja ne može biti odvedena veterinaru. Na ranu iz koje je zaustavljeno krvarenje na treba ništa stavljati da se tek stvoreni koagulum ne bi oštetio.

Stavljanje kompresivnog zavoja je prva metoda sa kojom treba pokušeti zaustaviti krvarenje. Nekoliko komada sterilnih tampona od gaze treba staviti na ranu i omotati ih zavojem. Pritisak u početku,dok ne stane krvarenje, treba biti jači da bi se postepeno kasnije popuštao. Može se pokušati i sa pritiskom na neki veći krvni sud kojim se snabdijeva određena regija tijela.

Druga metoda se koristi u slučajevima jačeg i intenzivnijeg krvarenja iz većih krvnih sudova ili prilikom otkidanja djelova ekstremiteta. U tim slučajevima, budući da je život jako ugrožen, treba staviti povesku iznad mjesta krvarenja i jako ju stegnuti (poveska mora biti između rane i srca). Na svakih 30-ak minuta treba popustiti povesku i omogućiti dotok krvi u tu regiju na 2-3 minute da ne bi došlo do nekroze. 

Tretiranje otvornih površinskih rana treba započeti šišanjem okolne dlake i odstranjivanjem prljavštine iz okoline i same rane. Indikovana je upotreba toplog fiziološkog rastvora ili mlake vode. Ne treba ispirati ranu 3 % hidrogenom ili alkoholom. Samo na čistu ranu ima svrhe staviti antibiotsku mast i previti ju. Rane duže od 1 -1,5 cm, ujedne, ubodne, kao i rane starije od 12 sati zahtijevaju poseban tretman, pa takvog psa treba odvesti na veterinarski pregled.

PRELOMI KOSTIJU

Prelomi (frakture) kostiju su posljedica djelovanja jake traumatske sile na koštani sistem. U slučajevima kada već postoji oboljenje kostiju često je dovoljno i minimalno dejstvo neke sile da bi došlo do preloma. 

Kod mlađih pasa koštani sistem je znatno otporniji na dejstvo traume, tako da su češći nepotpuni prelomi (naprsnuća), dok kod starijih pasa uglavnom dolazi do težih povreda košanog sistema. Proces sanacije, odnosno zarastanja preloma mnogo je brži i lakši kod mlađih jedinki.

Postoje unutrašnji (zatvoreni) prelomi i otvoreni prelomi, kada dolazi do prekida kontinuiteta kože. Otvoreni prelomi često se dodatno komplikuju vrlo teškim infekcijama kostiju.

Treba znati kada su prelomi kostiju u pitanju da vrlo često dolazi i do ostalih poremećaja u organizmu. Takvi psi su često u stanju šoka, postoje krvarenja ili su povređeni i ostali organi. Ukoliko se sumnja da je došlo do preloma takvoj životinji treba onemogućiti dalje kretanje pri kojem može doći do daljnjeg oštećenja kosti ili okolnog tkiva. Ako je moguće, potrebno je taj dio tijela imobilizirati nekim priručnim sredstvima i što pre potražiti pomoć veterinara. U tu svrhu mogu se koristiti razni drveni, plastični materijali ili tvrdi karton, deblji slojevi papira (novine). Mjesta na kojima je došlo do preloma treba previti sa dovoljnom količinom vate i zavoj treba staviti labavije. 

Intervencije na kostima zahtijevaju maksimalnu higijenu i potpunu sterilnost uslova rada, specijalnu opremu i opštu anesteziju za izvođenje tih zahvata, tako da ne treba pribjegavati nikakvim improvizacijama.