ŠUGA PASA I MAČAKA

Šuga je nesezonsko oboljenje koje se češće javlja kod pasa i mačaka koji se drže u lošim higijenskim uslovima. Šuga je kao bolest rasprostranjena po cijelom svijetu, a oboljevaju i ljudi i životinje. Vrlo se lako i brzo prenosi sa oboljeloga psa ili mačke direktnim kontaktom ili kontaminiranim priborom ili opremom.

Uzrokuju je šugarci iz tri roda i to: Sarcoptes, Notoedres i Otodectes, pri čemu su najčešći uzročnici Sarcoptes i Otodectes. U ovom tekstu bavićemo se oboljenjem koje kod pasa izaziva parazit Sarcoptes scabiei var. canis a kod mačaka Notoedres cati. Iako šugarci pokazuju afinitet prema jednoj vrsti životinja, oni mogu da izazovu bolest i kod drugih vrsta. Tako na primer šugarac pasa može da izazove oboljenje i kod mačaka, lisica i ljudi. I mačeći i pseći šugarac imaju sličan životni ciklus: životni ciklus im traje 17-21 dan. Parenje mužjaka i ženke šugarca se odvija u kanalima ispod površine kože domaćina. Oplođena ženka polaže jaja u tunelima koje buši ispod površine kože i to brzinom od 2-3 mm kože dnevno. Iz jaja se legu larve koje se kreću po površini kože. Larve se pretvaraju u nimfe koje dolaze u rupe na koži i tu ostaju do stadijuma odrasle jedinke. Šugarci više vole površinu kože sa manje dlake tako da najčešće borave na ušima, laktovima, stomaku i donjim dijelovima nogu. Kako bolest napreduje, tako i dlaka sve više opada pa šugarci kolonizuju i velike površine kože.

Svojim parazitskim djelovanjem na koži šugarci izazivaju jak svrab koji za posljedicu ima dodatna oštećenja kože. Ovaj svrab postaje intenzivniji preko noći i u zatvorenim i toplim prostorima. Na oštećenim mjestima primjećuju se crvenilo, čvorići, ogrebotine, kraste i nedostatak dlake. Može doći i do sistemskih poremećaja u vidu anemije i sekundarnih bakterijskih infekcija. Lezije koje načine šugarci mogu i spontanu da regresiraju u toku 12-14 dana u slučaju ako je samo nekoliko parazita bilo prenijeto kratkotrajnim kontaktom.

Reakcija kod ljudi zaraženih šugarcem javlja se u oviru 24 h od izlaganja čovjeka dejstvu šugaraca. Na ljudima se javljaju uzdignuća na površini kože koja jako svrbe, najviše ih ima po tijelu i rukama.

Preživljavanje šugaraca van domaćina zavisi od spoljašnje temperature i vlažnosti. Ženski paraziti i nimfe duže preživljavaju od mužjaka, a niža temperatura a veća vlažnost produžava njihovo preživljavanje na 10-15*C. Ženski paraziti i nimfe mogu da prežive 4-21 dan.

KLINIČKA SLIKA

Pseći šugarac tipično se pojavljuje na donjim partijama stomaka, na grudima i na nogama a gotovo pri svakoj infestaciji napadnuti su uši i laktovi. Bolest se širi brzo i može da zahvati čitavu površinu kože ali je površina leđa gotovo uvijek pošteđena. Pas se neprestano češe. Pojačano češanje psa primjećuje se u toploj sredini. Kako bolest napreduje i broj šugaraca raste, tako svrab postaje sve intenzivniji. Zbog upornog svraba pas je neraspoložen i bezvoljan. Kada se broj parazita u koži psa ustali, bolest može da traje mjesecima i godinama. Kod većine obolelih pasa dolazi do uvećanja svih limfnih čvorova.

Neki psi nikada nemaju klasične znakove infestacije. Oni se češu s vremena na vreme i imaju tek po neku leziju ili blago crvenilo. Kada se takav slučaj pseće šuge pojave, obično tada bude lečen pod pogrešnom dijagnozom.

Kod mačaka pojavljivanje šuge je takođe tipično: obično se prvo javlja na vrhovima ušnih školjki da bi se zatim spustila na čitavo uho, njušku, očne kapke i vrat. Bolest se zatim širi na ekstremitete i stomak. Kao i kod šuge pasa, uporan svrab je prisutan, kako bolest napreduje površine bez dlake su sve veće i veće i pojavljuje se oticanje svih limfnih čvorova.

DIJAGNOZA

Dijagnoza kod oboljelih pasa i mačaka se postavlja pregledom skarifikata kože. Međutim dijagnozu šuge je ponekada jako teško postaviti na osnovu pregleda skarifikata naročito ako bolest dugo traje ili ako je životinja već tretirana različitim šamponima, kupkama ili mastima. Zbog toga je vrlo važno da vlasnik veterinaru da što više podataka o trajanju oboljenja, o tome kakavu je terapiju do sada za svoga ljubimca koristio, da li vlasnik ima još neku životinju i da li su se kod druge životinje pojavili simptomi, da li su se kod vlasnika ili kod nekog drugog od ukućana pojavili kožni problemi…

Postoje i pomoćne ali nespecifične metode za dijagnostiku šuge.

U slučaju da je klinička slika šuge izražena a da veterinar pregledom kožnih skarifikata nije uspio da pronađe šugarca, životinja se ipak podvrga tretmanu. Jedan od dosta pouzdanih metoda za dijagnostiku šuge je dobar odgovor tretrirane životinje na terapiju.

Diferencijalana dijagnoza treba da isključi različite oblike alergija kao i druge vrste kožnih parazita.

TERAPIJA

Terapija treba da započne što prije je moguće, čim se postavi dijagnoza ili sumnja na infestaciju šugarcima. Bolest se vrlo brzo i lako širi naročiti u odgaivačnicama ili pansionima za pse i mačke.

Osnov terapije je kupanje oboljele životinje u rastvorima sredstava koje djeluju na šugarce. U slučaju da životinja koja treba da se podvrgne tretmanu ima dugu dlaku, dlaku je neophodno ošišati. Bez obzira da li se šuga pojavila lokalno na tijelu životinje ili je bolest zahvatila veću površinu tijela, čitava životinja mora da se kupa u propisanim rastvorima. Naročita pažnja mora da se obrati na predio oko ušiju i očiju pacijenta. Koža je u ovim djelovima obično jako infestirana, a oči se lako iritiraju rastvorima koji se koriste u tretmanu. Najčešće je potrebno da tretman pacijenta traje 4-6 nedjelja. Svrab se najčešće intenzivira posle prvog tretmana kupkama ali se kasnijim tretmanima smanjuje i nestaje. Kod domaćinstava u kojima živi više pasa ili mačaka, sve životinje moraju da se podvrgnu tretmanu bez obzira da li pokazuju neke simptome ili ne. Parazit može da živi u spoljašnjoj sredini do 21 dana tako da pored životinja treba tretirati i sredinu u kojoj životinje borave, prostirke, ležajeve, smeštajni prostor…

Ljudi kod kojih se simptomi nijesu pojavili prije početka tretmana, simptomi ne bi trebalo ni da se pojave. Ako su simptomi bili prisutni, oni mogu da traju 7-14 dana ali nove lezije ne bi smjele da se pojave. Pojava novih lezija na koži ljudi ukazuje da tretman pasa, mačaka ili njihove okoline nije dobro sproveden ili da je čovjek bio zaražen ljudskim šugarcem koga je prenio na psa ili mačku. Vlasnici tada treba da se obrate ljudskom dermatologu.