Šta je sterilizacija? 

Pod sterilzacijom se smatra potpuno hirurško odstranjivanje materice i jajnika ženki u opštoj anesteziji. 

Zdravstveni aspekt sterilizacije

U svijetu je davno potvrđeno da kod nas čuveni savjet “kuju ili mačku treba pariti jednom zbog zdravlja” nema apsolutno nikakvu naučnu pozadinu i da je čak pogrešan što se zdravstvenog aspekta ovog problema tiče. 
Sterilizacija se na prvom mjestu preporučuje kao preventiva bolesti mliječne žlijezde i reproduktivnih organa koje su jako česte kod kuja i mačaka. Sterilizacija se preporučuje i kod životinja oboljelih od bolesti koje nijesu vezane za reproduktivni trakt, na primjer kod onih oboljelih od dijabetesa. 

Preventiva oboljenja mliječne žlijezde

Dokazano je da ako se kuje i mačke sterilišu pre ili eventualno posle prvog tjeranja, preventiva tumora mliječne žlijezde kod ovih životinja je gotovo 100%. 
Sa svakim sledećim tjeranjem, procenat preventive tumora mliječne žlijezde se smanjuje, tako da kod otprilike 6 tjeranja sterilizacija više nema uticaja na preventivu pojave tumora. 
Važno je da se naglasi da su tumori mliječne žlijezde jako česti kod kuja i nešto rjeđi kod mačaka. Kod kuja, 60-70% tumora mliječne žlijezde je maligno dok je kod mačaka čak 95% tumora mliječne žlijezde maligno.
Tumori mliječne žlijezde slabo ili nikako ne reaguju na citostatsku terapiju a mogu da daju metastaze, najčešće na plućima i jetri. Veličina tumora nije nikakav parametar da li je on maligni ili nije. Tumori veličine zrna pirinča mogu da budu zloćudni ali da ne mijenjaju veličinu po nekoliko godina pa ih je teško i primetiti. 
Tumori se jednako pojavljuju kod ženki koje nisu ni jednom parene i kod onih koje su parene nekoliko puta. Manji procenat pojave tumora je kod onih ženki koje se pare pri svakom teranju i imaju potomstvo gotovo posle svakog tjeranja, onako kako bi se reprodukcija odvijala da žive u prirodi. 
Znači, da bi prevenirali pojavu tumora mliječne žlijezde, ženku treba sterilisati prije ili posle prvog estrusa ili ju treba pariti prilikom svakog, eventualno svakog drugog tjeranja. Jedno parenje nema uticaja na preventivu pojave tumora. 

Preventiva oboljenja reproduktivnih organa

Najčešće oboljenje reproduktivnih organa ženki je pyometra (gnojna upala materice). Ovo oboljenje je izuzetno ozbiljno i ako se na vrijeme ne dijagnostikuje i tretira ima fatalan ishod. 
Iako se zove gnojna upala materice, uzrok ove bolesti u najvećem broju slučajeva nije infekcija nego disbalans polnih hormona u organizmu ženke. Jasno je da se sterilizacijom ovo oboljenje u potpnosti prevenira. 
Sterilzacijom se preveniraju i neka, nešto ređa oboljenja reproduktivnih organa kao što su tumori materice i jajanika. 
Prevenira se i pojava lažne trudnoće kod kuja koja je često praćena stvaranjem mlijeka. Nakupljeno mlijeko u vimenu kuje može da dovede i do mastitsa (upale mliječne žlijezde). 
Tretman i pyometre i tumora reproduktivnih organa jeste sterilizacija ali je tada rizik ove operacije daleko veći nego kada se sterilizacija radi preventivno. 
Kada se sterilizacija vrši preventivno, operiše se sasvim zdrava životinja, u dobroj tjelesnoj kondiciji. Tada je to jedan rutinski operativni zahvat malog rizika. 
Međutim kada je životinja oboljela od neke od navedenih bolesti, njen organizam je oslabljen i iscrpljen i tada je sterilzacija operacija visokog rizika. 

Uticaj sterilzacije na ponašanje životinje

Što se samog karaktera i ponašanja ženke posle sterilzacije tiče, ne dolazi ni do kakvih bitnih promjena. Kuje koje su bile dobri čuvari ostaju dobri čuvari, kuje i mačke koje su bile dobri lovci, ostaju dobri lovci, one ženke koje su voljele igru i bile društvene, ostaju takve. 
U mnogim zemljama kuje koje se koriste u miliciji ili vojsci ili one za vođenje slijepih se obavezno sterilišu što ukazuje na to da im se radni karakter ne menja. 
Promjene u ponašanju mogu da se primijete kod onih ženki koje se dosta ugoje pa zbog toga postaju trome i lijene. Metabolizam sterilsanih ženki jeste sporiji zbog nedostatka polnih hormona ali ako vlasnik kontrolisano hrani sterilisanu ženku gojaznost se može vrlo lako izbjećii. 
Za sada ne postoji parametar koji bi nam pokazao kako parenje i potomstvo djeluju na psihu životinje i da li im uskraćivanjem potomstva uskraćujemo i nešto za njihovu psihu jako bitno. Činjenica je i da se životinje među sobom jako razlikuju. 
Neke ženke pokazuju želju za parenjem i dobre su majke a neke ne žele nikako da se pare, nisu zainteresovane za potomstvo pa su čak i prema njemu agresivne. 
Neki vlasnici misle da je sterilzacija protiv prirode njihovih ljubimica. Na neki način jeste protiv prirode, ali je jednako protiv prirode ne dozvoliti ženkama da se pare prilikom svakog tjeranja. 
Život svih domestikovanih životinja nije sigurno onakav kakav bi im bio u prirodi niti u pogledu načina života, niti ishrane, niti njihovih međusobnih odnosa. Od onoga trenutka kada su životinje pripitomljene, počele su da žive pod uticajem čovjeka i ne u potpunom skladu sa svojom prirodom. Sterilizacija je samo jedan mali aspekt čovjekovog uticaja na život životinje a koja za cilj na prvom mjestu ima preventivu bolesti. 
Kod pasa i mačaka lutalica sterilizacija je bitan metod kontrole stvaranja potomstva. Šta je humanije: pustiti lutalice da se stalno pare i proizvode nove i nove generacije podmlatka o kojima nema ko da brine, koji nemaju šta da jedu, stradaju, bivaju mučene, bolesne, ili sterilsati lutalice i raditi na njihovom udomljavanju i na taj način kontrolisati populaciju pasa i mačaka bez vlasnika? 

Naša preporuka

Oni vlasnici koji ne žele da pare svoju kuju ili mačku, trebalo bi da je sterilišu posle prvog tjeranja kao preventivu bolesti koje su gore navedene. 

Vlasnici koji žele da pare svoju ljubimicu, trebalo bi da je sterilišu posle završenog reproduktivnog doba. 

Ženke koje boluju od bolesti kao što je na primjer dijabetes, epilepsija, bolesti štitne žlijezde itd. ne bi trebalo pariti već bi ih obavezno trebalo sterilisati kao dio tretmana ovih oboljenja.