Ljubimci žive zdravije i duže živote. Da li znate da se prosječan vijek pasa i mačaka u poslednjih trideset godina udvostručio? Danas psi i mačke žive u prosjeku 12 lijepih godina. Povećan broj starijih ljubimaca u našoj praksi donosi pred nas izazov u načinu na koji brinemo o njima. Važno je da poštujemo naše starije pacijente i da im obezbijedimo optimalni njegu kako bi živeli duže i zdravije. 

Male rase pasa (ispod 10 kg tjelesne mase) se smatraju gerijatrijskim slučajevima između 9 i 13 godina. 

Srednje velike rase pasa (10-20 kg) se smatraju gerijatrijskim pacijentima između 9 i 11 godina, dok su velike rase pasa (20-50 kg) u ovoj kategoriji između 7 i 10 godina starosti. 

Generalno, kada pas napuni 7 godina starosti preporučujemo da se uključi u senior program koji obuhvata detaljne kliničke pretrage i dijagnostičke procedure. Stariji psi su pod većim rizikom da razviju određena oboljenja i zato se preporučuje da se pregledaju minimum dva puta godišnje. Ovi pregledi obuhvataju detaljan klinički pregled, analizu krvi, mjerenje krvnog pritiska i, ne rijetko, rendgenski ili ultrazvučni pregled.

Mnoge bolesti se ispoljavaju kliničkim simptomima tek kada značajno uznapreduju. 

Ovako uznapredovale bolesti su znatno teže za tretman i imaju bolju prognozu ukoliko se otkriju pravovremeno. Rano dijagnostikovanje oboljenja poput bubrežnih bolesti, oboljenja štitne žlijezde ili srčanih bolesti omogućava nam da započnemo adekvatan tretman koji produžuje životni vijek naših pacijenata.

Neki sindromi i bolesti, za koje se ranije smatralo da se ne mogu tretirati, a pojavljuju se u starijem dobu, danas se tretiraju sasvim uspješno adekvatnom terapijom. Suština je u ranom prepoznavanju karakterističnih simptoma koji mogu da pomognu i vlasnicima i veterinaru da uspostavi tačnu dijagnozu i preporuči uspješnu terapiju. 

ISHRANA STARIJIH LJUBIMACA

Ishrana je svakako jedan od najvažnijih aspekata tokom života svakog živog bića, a posebno kod starijih. Preporučujemo upotrebu gotove komercijalne hrane premium ili super premium kvaliteta sa oznakom “senior”, “aged” ili “mature”. 

Treba voditi računa da kod pojedinih oboljenja upravo starijih pacijenata ova hrana može imati i negativne efekte tako da je neophodna konsultacija sa veterinarom.

Pored gotove hrane, starijim životinjama je često neophodno dodavati i tzv.”nutriceuticals”. Premium i super premium klase hrane ih uglavnom i sadrže. To su dodaci hrani koji mogu da se koriste i kao pomoćna ljekovita sredstva.

Najčešće su to glukozamin (pomaže kod artritičnih zglobova), omega 3 i omega 6 masne kisjeline (imaju protiv inflamatornu ulogu), kao i vitamin C i vitamin E (prirodni antioksidanti koji se smatraju značajnim u prevenciji kancera).

U našoj klinici imamo proizvode svjetski renomiranih veterinarskih proizvođača. Svi preparati su klinički ispitani i dokazani u dejstvu na relevantnim kliničkim studijama.

POREMEĆAJI U UZIMANJU TEČNOSTI

Svaki vlasnik kućnog ljubimca treba da prepozna kada njegov ljubimac pije veću količinu tečnosti nego što je to uobičajeno. 

Prekomjerno pijenje može biti prvi indikator kod dijabetesa (šećerne bolesti), disbalansa hormona nadbubrežne žlijezde, problema sa bubrezima, gnojnog zapaljenja materice kao i nekih neželjenih efekata prilikom upotrebe lijekova.

Neophodna je što hitnija konsultacija i pregled kod veterinara.

ORALNA HIGIJENA

Veoma važan segment u njezi starijih ljubimaca je i oralna higijena na šta većina vlasnika često ne obraća pažnju. Važno je navići psa na pregled zuba i desni. Tartar (žuti mineralizovani depozit na zubima) se sastoji od bakterija, ostataka hrane i minerala. Prilikom žvakanja bakterije se oslobađaju u cirkulaciju, raznose krvlju po organizmu i mogu izazvati infekciju bilo kog organa. Loš zadah, smanjen apetit, neprijatnost pri dodirivanju lica i njuške, ispadanje hrane iz usta, odbijanje suve hrane, crvene desni ili krvave, stvaranja tartara i kamenca, klimanje zuba karakterišu periodontalno oboljenje. Periodontalna bolest je bolna za vašeg ljubimca i trebate se obratiti veterinaru.

Većina vlasnika se boji stomatologije zbog primjene opšte anestezije. Iako je uvođenje pacijenta u opštu anesteziju ozbiljna procedura, važno je shvatiti da se u toj oblasti napredovalo kako u opremi za monitoring tako i u anestetičkim agensima koji se koriste. Uz odgovarajući monitoring i preoperativni pregled rizik za Vašeg ljubimca je znatno smanjen. 

IZRASLINE

Prilikom igre s psom ili tokom maženja, vlasnici mogu napipati čvoriće u koži. Bilo bi poželjno da se sve takve promjene označe, kako bi prilikom posjete svom veterinaru mogli da ih pokažu. 

Osim nekoliko izuzetaka, ne postoji pouzdan način da se odredi kom tipu pripadaju promjene bez uzorkovanja (biopsijom ili biopsijom tankom iglom). 

Za svaku izraslinu koju uočite treba se obratiti veterinaru.

OSTEOARTRITIS

Kod starijih pasa i je čest osteoartritis – degenerativno oboljenje zglobova. Ne postoje zglobovi koji su savršeni i vremenom dolazi do određenih patoloških promjena. 

Zbog bola Vaš ljubimac može izbjegavati fizičku aktivnost što dovodi do smanjenja mišićne mase koja pruža podršku promijenjenim zglobovima. To dodatno vodi ka pogoršanju promjena na njima. Ako se ništa ne preduzme po tom pitanju, pas će postati izuzetno slab, ukočen i sa otežanim kretanjem.

Sa obzirom da je oboljenje progresivno, poželjno je obratiti se veterinaru prilikom pojave prvih simptoma. Hiruške intervencije, antizapaljenski lekovi, dodaci za jačanje zglobova i fizikalna terapija usporavaju progresiju ovih bolesti.

PROMJENE U PONAŠANJU

Sa starenjem se mogu javiti i promjene u ponašanju. 

Važno je ne pripisati ih samo senilnosti. Sindrom koji se naziva kognitivni poremećaj pasa se karakteriše smanjenom socijalnom interakcijom, poremećajima spavanja (bilo da spava više ili da se budi u sred noći), zbunjenošću i ponekad odsutnošću. Kod ovog poremećaja još dolazi do smanjene reakcije na vlasnika, gubitka kućnog treninga, dezorijentacije, neobjašnjivih promjena u ponašanju.

Ovdje je navedena lista još nekih od bolesti koje se često sreću kod starijih pacijenata. Na žalost, mnogi vlasnici ljubimaca pripisuju ove promjene samo starenju i takvi pacijenti nisu pravovremeno tretirani. 

ČESTE BOLESTI KOD STARIJIH LJUBIMACA

Srčane bolesti 
Kašalj, kratak dah, zamor, gubitak težine, ubrzano ili plitko disanje, gubitak svijesti.

Bolesti bubrega ili jetre
Povećana žeđ i/ili uriniranje, čudan zadah iz usta, gubitak težine, rijetka dlaka lošeg kvaliteta, žućkasto prebojavanje konjuktiva, ušiju desni i kože, često povraćanje i/ili dijareja.

Tumori 
Novi čvorići, izrasline koje brzo rastu, tamnija mjesta na koži, neobjašnjiv gubitak težine, zamor, blijede desni, povraćanje, dijareja, otoci, šepanje ili neobjašnjiv bol, otečen ili uvećan abdomen, promjene u ponašanju, uvećani limfni čvorovi.

Hipertireoidizam – prekomjerna funkcija štitne žlezde
Često se javlja kod starijih mačaka, gubitak težine bez obzira na normalan apetit, zapušten izgled, povraćanje, dijareja, povećana vokalizacija.

Hipotireoidizam – preslaba funkcija štitne žlijezde
Češće se javlja kod pasa. Karakteriše se gojaznošću, hroničnim upalama ušiju i kože, gubitkom dlake. Ženke su sklonije hipotireoidizmu od mužjaka.

Kušingova bolest – loša funkcija nadbubrežne žlijezde
Povećana žeđi/ili uriniranje, promene u spavanju, hronične infekcije kože, gubitak dlake, bačvast stomak.

Diabetis melitus – šećerna bolest
Povećana žeđ i uriniranje, gubitak težine, povećan apetit, povraćanje, dijareja, loš kvalitet krzna.

Katarakta i glaukom 
Smanjen vid, sivkasto ili plavičasto prebojavanje očiju, trljanje glave o predmete ili češanje šapom, crvene ili upaljene oči, izbuljene ili otečene oči.

Za sve ove bolesti važno je imati detaljnu medicinsku istoriju starijeg pacijenta, jer bez toga možemo previdjeti početne znake bolesti koje se mogu liječiti.

Većinu ovih bolesti je teško dijagnostikovati i zato preporučujemo redovne preglede i konsultacije sa Vašim veterinarom. 

SPECIJALNE POTREBE STARIJIH MAČAKA

Koliko je moja mačka stara?

Mačke su individue kao i ljudi, i one u različitom dobu ispoljavaju promjene povezane sa starenjem. Kod većine mačaka te promjene se javljaju između sedme i desete godine života, a kod nekih tek sa dvanaest. Uvreženo mišljenje da se svaka mačija godina računa kao sedam ljudskih nije u potpunosti tačna. U stvarnosti, mačka od godinu dana bi se mogla porediti sa šesnaestogodišnjim djetetom, a od dvije godine sa dvadesetjednogodišnjakom.
Deset godina stara mačka bi odgovarala osobi od 53 godine.

Starenje nije bolest

Starenje je fiziološki proces. Mada veliki broj fizičkih promjena prati starost, godine same po sebi nijesu bolest. Većina promjena koje se javljaju kod starijih mačaka ne mogu ukloniti, ali se mogu držati pod kontrolom. 
Način da vašoj mački obezbijedite dug i što zdraviji život je da prepoznate i smanjite faktore koji mogu uticati negativno na zdravlje, da otkrijete bolest u samom početku i na taj način da se odloži progresija bolesti.

Šta se dešava sa mačkom tokom starenja?

Starenje je proces koji je praćen različitim fizičkim promjenama, kao i promjenama u ponašanju.
Poredeći sa mlađim mačkama, imunitet starijih mačaka je manje sposoban da se odbrani od infektivnih agenasa. Hronične bolesti koji su povezane sa starošću dodatno narušavaju odbrambenu sposobnost organizma.

Dehidratacija koja je posledica mnogih bolesti koje se javljaju kod starijih mačaka, takođe dodatno utiče negativno na imunitet i cirkulaciju.
Koža starijih mačaka je tanja i manje elastična, slabije je prokrvljena i sklonija infekcijama.
Starije mačke slabije održavaju higijenu krzna što može dovesti do ćebanja dlake, neprijatnog mirisa i infekcije.
Kandže starijih se slabije troše, tanke su i listaju se.

I kod mačaka se kao i kod ljudi javljaju promjene koje se mogu opisati kao senilnost. Simptomi su pojačana vokalizacija, dezorijentisanost i izbjegavanje socijalne interakcije.

Iz različitih razloga gubitak sluha je čest kod starijih mačaka.
Starenje je takođe praćeno promjenama na očima. Blaga zamućenost sočiva i narezuckani izgled zjenice su česte promjene kod starijih mačaka, ali ni jedna od njih ne umanjuje vid u značajnoj mjeri. Međutim nekoliko bolesti, naročito onih koje su udružene sa povećanim krvnim pritiskom mogu značajno oštetiti vid.
Dentalni problemi su veoma česti kod starijih mačaka i mogu smetati uzimanju hrane i uzrokovati značajan bol.

Iako različite bolesti mogu dovesti do smanjenog uzimanja hrane, kod starijih zdravih mačaka gubitak čula mirisa može biti uzrok gubitka interesa za hranu.
Mačiji bubrezi sa starenjem podležu raznim promjenama koje mogu da dovedu do smanjene funkcije. Bubrežna insuficijencija je čest problem starijih mačaka.
Degenerativne promjene na zglobovima ili artritis je čest kod starijih mačaka. Iako većina mačaka sa artritisom ne šepa, to im ipak može otežati pristup toaletu, posudama za hranu i vodu, naročito ako moraju da se penju uz stepenice da bi došli do njih.
Hipertireoidizam, hipertenzija, dijabetis melitus, inflamatorna bolest crijeva i tumori su primjeri bolesti koje se mogu sresti i kod mlađih ali se češće sreću kod starijih mačaka.

Da li je moja mačka bolesna, ili su to samo znaci starenja?

Vlasnici starijih mačaka često primjećuju promjene u ponašanju, ali pripisuju ove promjene posljedici starenja, i ne obavijeste o tome vetrinara. Primjer toga su izbjegavanje korišćenja toaleta za mačke, smanjenje aktivnosti, promjene u uzimanju hrane i vode, kao i navikama spavanja.

Većina vlasnika smatra da se neke promjene u ponašanju mogu objasniti smanjenim mentalnim sposobnostima starijih mačaka. Greška je automatski ih pripisati starenju.

Bolesti bilo kog organskog sistema ili stanje koje izaziva bol i utiče na pokretljivost može izazvati takve promjene u ponašanju.
Primjer: Plašljiva mačka nije agresivna osim kad je u bolovima (zbog dentalnih problema) ili manje aktivna (usled artritisa).

Povećana produkcija urina koja je posledica bubrežne isuficijencije, dijabetis melitusa, ili hipertireoidizma, može dovesti do toga da se pijesak brže zaprlja pa mačka usled neprijatnog mirisa promijeni mjesto za obavljanje nužde.

Mnoge mačke ne obelježavaju teritoriju urinom, ali kod hipertireoidizma se to može javiti.

Mačke sa bolnim zglobovima mogu imati problema da dođu do toaleta, naročito ako to uključuje upotrebu stepenica. Uriniranje i defekacija na neodgovarajućem mjestu mogu biti posledica toga.

Starije mačke su ojsetljivije na promjene u domaćinstvu zbog toga što se njihova sposobnost prilagođavanja na nepoznate situacije sa godinama smanjuje.

Kako vlasnik može pomoći ljubimcu?

Na nedjeljnoj bazi možete vršiti pregled mačke.

Dok mazite mačku po glavi ili joj češkate bradu, nježno podignite gornju usnu sa palcem i kažiprstom tako da možete da pregledate zube i desni.

Isto to možete da uradite i sa ušnom školjkom i na taj način pregledate ušni kanal. Dok je mazite po tijelu možete eventualno napipati izrasline i procijeniti zdravlje kože i krzna.

Dnevno češljanje

Dnevno češljanje uklanja opalu dlaku. Na taj način se prevenira da bude progutana i da se stvore loptice dlake. Češljanje takođe stimuliše cirkulaciju i sekreciju lojnih žlijezda što za posljedicu ima zdravije krzno i kožu.

Starije mačke slabije koriste grebalice, tako da im je potrebno češće skraćivanje noktiju.

Pravilna ishrana

Mnoge mačke su sklone gojaznosti u ovom dobu. Ako je mačka gojazna treba se posavjetovati sa veterinarom oko dijete da bi se uspostavila normalna tjelesna kondicija.

S druge strane mačke mogu izgubiti na težini usljed bolesti kao što su insuficijencija bubrega, tumor, dijabetes melitus, inflamatorna bolest creva, bolesti jetre, hipertireoidizam i drugih stanja. Neznatne promjene u težini su prvi znak bolesti.

Bilo bi idealno da se mačka mjeri na svakih mjesec dana, vodi belješka o težini i obavijesti veterinar ukoliko dođe do značajnije promjene u težini. Da bi obezbijedili odgovarajuću ishranu odaberite hranu koja je super-premium kvaliteta i odgovara uzrastu mačke.
Promjene u ishrani mogu biti potrebne kod mačaka sa odgovarajućim medicinskim problemom.Vaš veterinar vam može pomoći preporukom odgovarajuće hrane za vašeg ljubimca.

Aktivnost

Aktivnost je bitna, ne samo u kontroli težine već i za cjelokupno zdravlje. Većina starijih mačaka postaje manje aktivna kako se razvija artritis i mišići počnu da atrofiraju.
Redovno podsticanje mačke na umjerenu aktivnost pozitivno utiče na mišićni tonus, poboljšava cirkulaciju i dovodi do smanjenja težine kod debljih mačaka.

Smanjenje stresa

Starije mačke su manje sposobne da se adaptiraju na promjene u okolini tako da je potrebno izbjeći stresne situacije koliko god je to moguće.

Mačke su eksperti u skrivanju bolesti i starije mačke nijesu izuzetak. Često se dešava da mačke imaju ozbiljan medicinski problem , ali se znaci ne primijete dok bolest ne uznapreduje.
S obzirom da se većina bolesti može bolje tretirati ako se uoče ranije, veoma je važno da vlasnik starije mačke pažljivo motri na eventualne promjene u ponašanju.

Kako može pomoći veterinar ?

Vaše posmatranje kao i redovni veterinarski pregledi mogu pomoći da se bolest odmah na početku otkrije. 

Kod starijih mačaka poželjno je obavljati pregled od strane veterinara dva puta godišnje.

Ako vaš ljubimac ima medicinski problem, potrebne su češće kontrole.
Tokom pregleda vetrinar će uzeti detaljnu anamnezu, izvršiti detaljan klinički pregled da bi utvrdio stanje svih organskih sistema, provjeriti tjelesnu masu i kondiciju i uporediti ih sa prethodnim.

Bar jednom godišnje bi trebalo uraditi biohemiju i hematologiju krvi, pregled fecesa i urina kao i mjerenje krvog pritiska.

Na taj način se bolesti mogu otkriti u početnom stadijumu i uspješno liječiti.