Šetajuća perut

Šetajuća perut” je naziv za kožno oboljenje životinja i čoveka izazvano parazitima iz roda Cheyletiella. Od domaćih životinja od ove bolesti obolijevaju mačke, psi i zečevi.

Etiologija

Cheyletiella je prlično krupan parazit koji živi na površini kože i ne ulazi u dlačne folikule (za razliku od Demodex-a) Čitav životni ciklus od jaja, preko larve i nimfe pa do odraslog parazita Cheyletiella-e se odvija na jednom domaćinu. Životni ciklus im obično traje 21 dan. Za preživljavanje Cheyletielle je neophodan domaćin. Larve, nimfe i odrasli paraziti jako kratko preživljavaju van domaćina. Najduže bez domaćina mogu da prežive ženke – 10 dana. Jaja ovoga parazita zalijepljena za opalu dlaku domaćina su značajan izvor reinfekcije i infekcije za druge životinje. Paraziti se vrlo lako i brzo prenose među životinjama, naročiti kada su u pitanju mlađe kategorije.

Klinička slika

Ljudi

Simptomi infestacije Cheyletiellom kod ljudi variraju, ali najčešće posle direktnog kontakta sa infestiranom životinjom na koži ljudi se javljaju rozikaste promijene. Promijene se najčešće javljaju na koži ruku, na tijelu i butinama. Iz crvenih fleka na koži razvijaju se gnojne promijene nalik aknama. Po pucanju ovih promijena nastaju kraste koje dosta svrbe obolelog. Ako oboleli ne dođe u ponovni kontakt sa zaraženom životinjom lezije na koži nestaće za oko tri nedelje.

Životinje

Simptomi oboljenja kod pasa i mačaka su varijabilni tako da mogu da budu gotovo neprimijetni pa do vrlo intenzivnih simptoma praćenih jakim češanjem. Kod najvećeg broja zaraženih životinja najprimijetniji simptom je izražena suvoća kože i perutanje duž leđa. Svrab obično nije prisutan. Ovi početni simptomi su verovatno izazvani zapaljenjem kože koje proizvode paraziti hraneći se. Mačke se puno više ližu i čiste krzno od pasa pa samim tim, lizanjem otklanjaju i perut i parazite. Zato kod njih bolest i njeni simptomi mnogo sporije napreduju nego kod pasa. Vremenom perutanje se proširuje po čitavom tijelu oboljele životinje, moguće je da dođe do gubitka dlake i svrab postaje primijetan. Kod mnogih životinja intenzitet svraba nije u proporciji sa količinom parazita na koži tako da se predpostavlja da paraziti mogu da izazovu alergiju kod domaćina. Kod vrlo zapuštenih slučajeva javlja se klinička slika koja u mnogom podsijeća na onu kod infestacije šugom.

Dijagnoza

Dijagnoza Cheyletieloze se potvrđuje pronalaskom parazita ili jaja. Pronalazak parazita ili jaja može da bude prilično težak, posebno kod mačaka. Tehnike koje se koriste za pronlazak parazita su pregled kože pacijenta sa jakim povećavajućim staklom, pregled kožnih skarifikata ili uzoraka uzetih pomoću selotejp trake kao i pregled izmeta oboljelog psa ili mačke.

Postoje mnoge kožne bolesti pasa i mačaka koje mogu da daju sličnu kliničku sliku tako da pregled pacijenta mora da se obavi vrlo pažljivo i savesno da se ne bi postavila pogrešna dijagnoza a pacijent pogrešno terapirao.

Terapija

U terapiji Cheyletieloze koriste se različiti komercijalni pesticidi za tretman kožnih parazita pasa i mačaka. Preporuku za izbor preparata treba prepustiti veterinaru koji će na osnovu vrste životinje, infestiranosti životinje i starosne dobi predložiti koji od preparata treba da se primijeni. Kada je infestiranost velika, kada ima dosta životinja u domaćinstvu, posebno ako su u pitanju odgaivačnice, trebalo bi izvršiti i tretman okoline i smiještajnog prostora životinja.