Različiti leteći insekti su u prirodi značajan rezervoar bakterija, virusa, jednoćelijskih mikroorganizama i parazita. Mnogi od njih su i značajni prenosioci ili prelazni domaćini različitih oboljenja ljudi i životinja.

Reakcije na ujed ili ubod insekata variraju od vrste i rase napadnutih životinja. Nekada se javlja samo lokalna reakcija, ali je nekada moguće da se pojavi sistemska reakcija kod ujedene / ubodene životinje koja može i da joj ugrozi život.

Muve

Štalske muve (Stomoxys calcitrans) su prilagođene da iz kože domaćina sisaju krv. Ovi insekti izuzetno iritiraju životinje koje napadaju a važne su i kao prenosioci nekih bolesti. Ujedima štalskih muva mnogo su skloniji psi nego mačke, vjerovatno zato što su mačke vještiji lovci i spretnije su u odbrani od ovih insekata. Najčešći dio tijela psa koji muve napadaju su vrhovi ušiju, a nešto rjeđe i njuška. Vlasnik najčešće na psu prvo primijeti oštećenja vrhova ušnih školjki. Vrhovi ušnih školjki su prekriveni ranama koje lako krvare. Psa ove rane iritiraju i on češe uši pa se time upalni proces još više širi. Kod pasa kojima su uši djelimično preklopljene, kao što je slučaj kod škotskih ovčara ili foksterijera, muve napadaju mjesta na kome se uho preklapa. Napadima muva su jako izloženi psi koji žive napolju jer oni nemaju načina da napade muva izbjegnu. Problemi sa ujedima muva se mnogo više sreću u seoskim sredinama ali nije rijetka pojava ovih problema i u gradovima gdje nema stajskih životinja. 

Crne muve (Simuliidae spp.) se najčešće nalaze u blizine vode i u dubokoj hladovini. Pojavljuju se sa dolaskom proljeća i sreću se u toku čitavog ljeta. Njihov ujed izaziva vrlo neprijatni reakciju kako na koži životinja tako i ljudi. Kod životinja najviše napadaju bezdlačne djelove kao što je stomak, unutrašnji djelovi ušne školjke i glava. Ujedi ovih muva dovode do izraženog otoka na koži ujedenog koji zatim prelazi u čir pa u krastu. Ujedna životinja biva veoma razdražena, mjesto ujeda je jako iritira i svrbi. Moguće je da čak dođe i do nekroze na mjestu ujeda tako da po zarastanju na mjestu ujeda ostaje trajan ožiljak.

Uobičajena sredstva koja se koriste za odbijanje i tjeranje muva mogu da preveniraju ove probleme. Vrlo je važno da vlasnik pažljivo pročita uputstvo preparata koji se odlučio da upotrijebi, da ne bi došao u situaciju da upotrijebi ono sredstvo koje je škodljivo za njegovog ljubimca. Najbolje bi ipak bilo da se vlasnik prokonsultuje sa veterinarom prije nego što upotrijebi bilo koje sredstvo za odbijanje insekata. Bilo bi poželjno da se za afektovanog psa za neko vrijeme obezbijedi prostor za držanje unutra u toku dana, u prostoriji do koje muve ne mogu da dospiju. Same rane treba da se tretiraju i lokalno i treba da se drže čiste i suve. Zbog štetnog dejstva muva i na druge životinje, potrebno je da vlasnik istraži i pronađe izvor muva u okolini i da ga skloni ili uništi (stajsko đubrivo, neuklonjeno smeće i sl.
Komarci

Kod većine životinja po ujedu komarca pojavljuje se, kao i kod ljudi, uzdignuće na koži koje svrbi. Međutim dokazano je da su neke mačke alergične na ujed komarca, tačnije na određene supstance iz pljuvačke komarca. Kod takvih mačaka dolazi do pojave izrazite upale kože praćene jakim svrabom, pojavom erozija i krasti. Ovakve promjene se najčešće javljaju na nosu mačke, na vrhovima ušnih školjki ili čak na gaznim površinama šapa. Oštećenja na koži mačaka nestaju za 24h ako se mačka izoluje od komaraca, međutim problemi se javljaju istim intenzitetom ako mačka ponovo bude napadnuta od strane komaraca. Kod mačaka vrlo obazrivo treba koristiti preparate koji odbijaju komarce jer mačke mogu da budu vrlo osjetljive na pojedine od ovih preparata. Pošto se komarci hrane najviše od sumraka do svitanja, osjetljivu mačku onda u to doba treba čuvati u prostorijama koje su izolovane od komaraca ili u kavezima koji imaju zaštitne mreže protiv komaraca.