ODLIKE ZDRAVOG PSA

Zdravlje predstavlja sklad svih tjelesnih funkcija kako u samom životinjskom organizmu, tako i u odnosu na spoljašnju sredinu. Narušavanje ove ravnoteže djelovanjem bilo spoljašnjih bilo unutrašnjih faktora dovodi do pojave bolesti. Bolest predstavlja poremećaj ravnoteže tjelesnih funkcija.
Funkciju pojedinih organa ili organskih sistema mogu poremetiti različiti unutrašnji ili spoljašnji faktori. Od unutrašnjih faktora najčešće su u pitanju različite konstitucijske mane, dok u spoljašnje faktore ubrajamo različite biološke, fizičke i hemijske faktore kao i uticaj sredine u kojoj pas živi.

U određenim uslovima kada je uticaj nepovoljnih faktora na organizam psa jači od djelovanja njegovih odbrambenih mehanizama dolazi do pojave bolesti. U takvim slučajevima vrlo je važno reagovati pravovremeno i obezijbediti adekvatnu pomoć bolesnoj jedinki. Da bi se na vrijeme uočili pokazatelji koji upućuju na postojanje bolesti treba prvo poznavati odlike zdravog psa. Zdrava jedinka pokazuje zaintersovanost za svoju okolinu, reaguje na nadražaje iz spoljne sredine i ima živahan temperament. Zdrav pas ima brze i jasne reakcije. Opšti izgled psa odaje skladnu cjelinu gdje ništa nije suvišno niti bilo šta nedostaje. Koža i dlaka ovakvih pasa je čista i sjajna, oči su bistrog izraza i bez iscjetka, kao i nos koji je hladan i vlažan. Zdrav pas rado uzima hranu i uzima umjerene količine vode. Pored ovih opštih karakteristika zdravog psa, treba obratiti pažnju na konstituciju, kondiciju i temperament (stanje svijesti). Ove tri komponente imaju veliku ulogu u veterinarskoj medicini, posebno pri opštem kliničkom pregledu kojim se i ustanovljava bolest. Pored ovih postoje i druga objektivna mjerila pomoću kojih ustanovljavamo promjene koje izaziva neko oboljenje. U prvom redu tu spada trijas – tjelesna temperatura, puls i frekvenca disanja. Kod zdravih, odraslih pasa rektalno mjerena temperatura se kreće od 37,5 do 39 C. Vrijeme mjerenja je oko 5 minuta. Puls se mjeri na nekoj od dostupnih arterija za palpaciju i iznosi 60 do 120 impulsa u minuti, a broj udisaja se kreće između 10 i 40 u minuti. Pri prosuđivanju ovih vrijednosti treba uzeti u obzir rasne karakteristike, starost kao i fiziološka stanja prilikom kojih se ovi parametri mogu promijeniti (graviditet, izraziti napor, treniranje pasa …). Pored trijasa pregledi krvi, urina, fecesa, kao i ostalih tjelesnih tečnosti, te razni specijalistički pregledi takođe dokazuju postojanje određenih patoloških procesa. Naravno, oni su predmet izučavanja stručnog osoblja i njih vlasnik životinje ne može rutinski kontrolisati.

ODLIKE BOLESNOG PSA

Ponekad je veoma teško sa sigurnošću odrediti da li se radi o bolenoj životinji ili ne. Razlog za tome je prevelik opseg patoloških pojava i procesa, bez obzira na njihove uzroke, kojima su psi podložni.
U načelu bi se moglo reći da svako odstupanje od uobičajenog ponašanja psa mora biti jasan signal vlasniku da se događa nešto neuobičajeno. Često promjene u ponašanju prethode svim ostalim simptomima oboljenja. Zato ih je važno pravovremeno uočiti. Poremećaji u ponašanju se prepoznaju po reakcijama životinje na različite spoljašnje nadražaje. Vrlo često bolesni psi pokazuju jače ili slabije izraženu depresiju. Naravno, to zavisi od vrste i intenziteta bolesti. Sve reakcije su u određenom stupnju slabije : sporije su kretnje, reagovanje na poziv je usporenije kao i reakcije na svjetlost, miris i zvuk. Pri izraženijoj depresiji životinja ima potrebu za snom u većoj mjeri, dok ju okolina potuno ne dotiče. Takođe, u promjenjene oblike ponašanja po kojima se može zaključiti o određenim patološkim procesima, spada stanje ekscitacije – pojačane nadražljivosti. Takve životinje na svaki zvuk, miris ili pojavu reguju izuzetno burno. Česte su potuno nepredvidive reakcije koje se ponekad ne mogu kontrolisati.

Većinu oboljenja prati promijenjen trijas u manjem ili većem stepenu. Do ovih pokazatelja mogu i vlasnici pasa veoma jednostavno doći. Uz poremećene vrijednosti trijasa, niz bolesti se očituje promjenama na vidljivim sluznicama oka, nosa, usta, analnog otvora kao i otvora polnih organa. Promjena boje sluznice, pojava iscjetka, kao i njegove karakteristike mogu ukazati na patološki proces u organizmu. Zdrav izgled sluznice je blijedo ružičast sa vrlo malo bistrog sadržaja koji ju čini vlažnom. Prilikom pojave bilo kakvih odstupanja potrebno je potražiti vetrinarsku pomoć.
Treba naglasiti da veliki broj oboljenja prolazi sa veoma slabo izraženim simptomima ili su oni potuno nejasni. U takvm slučajevima potrebno se obratiti stručnom licu da ne bi došlo do gubitka dragocjenog vremena u kasnijoj terapiji.
Nakon svake bolesti dolazi duže ili kraće vrijeme oporavljanja – rekovalescencija. Ponekad je kod težih bolesti ovaj period jako dugotrajan i zahtijeva veliki napor i saradnju životinje, vlasnika i vetrinara. U tom razdoblju treba se vrlo odgovorno i savjesno pridržavati uputstava veterinara da ne bi došlo do povratka bolesti ili dodatnih komplikacija.