RAST DLAKE

Rast dlake kod psa pod kontrolom je većeg broja fizioloških mehanizama. Dlaka psa ne raste kontinuirano nego u određenim vremenskim intervalima. Jedno kraće vrijeme raste, zatim nastupa period mirovanja i odumiranja. Nakon toga dolazi do linjanja prije nego otpočne novi ciklus. U prosjeku je potrebno oko 130 dana da bi dlaka narasla, s tim da postoje velike rasne varijacije.

Razni hormonski poremećaji, bolesna stanja, deficiti vitamina, kao i prisustvo parazita mogu dovesti do usporenog rasta dlake i njenog lošijeg kvaliteta. Ako vlasnik posumnja da njegov pas ima ispod prosječan kvalitet dlake trebao bi potražiti savjet veterinara.

Uticaj spoljašnje sredine je takođe od velikog značaja za kvalitet dlake. Psi koji stalno žive napolju izloženi različitim vremenskim prilikama imaju bogatiju dlaku i bolji kvalitet. Ovo pogotovo važi za pse kakav je npr. njemački ovčar, koji imaju jako razvijenu podlaku sa srednje dugom pokrovnom dlakom.

LINJANJE

Većina pasa se linja najmanje jedanput godišnje. Kuje mogu da se linjaju nakon tjeranja, za vrijeme graviditeta ili nakon odbijanja štenaca.

Kod pasa kao što je njemački ovčar linjanje može izgledati dosta neuredno ili čak upućivati na neku kožnu bolest budući da jako razvijena podlaka otpada u pramenovima. Za ovakav tip dlake to je sasvim normalna pojava.

Interesantno je da veća izloženost svjetlu, bilo prirodnom ili vještačkom, pojačava intenzitet linjanja. To je jedan od razloga zašto se psi koji se drže u stanovima ili kućama intenzivnije linjaju.

Kada pas započne sa linjanjem potrebno je svakodnevnim četkanjem odstranjivati što je više moguće mrtve dlake, a ponekad je prethodno potrebno i okupati psa.

ČETKANJE

Četkanje psa svakodnevno po nekoliko minuta potpomaže održavanju higijene i čistoće kože, kao i kvalitetu dlake. Za različite rase pasa postoje različiti tipovi četki, češljeva ili rukavica za tu namjenu. Za njemačkog ovčara treba upotrebljavati srednje gust češalj koji ima specijalno dizajnirane zupce kojima se omogućava i izvlačenje podlake. Pokrovnu dlaku treba četkati standardnim četkama.

KUPANJE

Generalno, pse koji imaju razvijenu podlaku kao njemački ovčar, treba kupati 1-2 puta godišnje i to najbolje u proljeće i jesen. Tokom ostalog perioda redovno četkanje ili upotreba suvih šampona je dovoljno za održavanje higijene kože i dlake.

Pretjerano kupanje može dovesti do odstranjivanja prirodne masnoće kože, koja je esencijalna za zdravlje krzna psa.

Upotreba šampona za ljudsku upotrebu nije preporučljiva za kupanje pasa, budući da kisjelost kože čovjeka i psa nije ista. Najbolje je upotrebljavati kvalitetne komercijalne ili veterinarske šampone koji se prave isključivo za pse. Naravno, prilikom upotrebe ovih sredstava neophodno je pridržavati se uputstava proizvođača.

OBOLJENJA ANALNIH VREĆICA

Uzroci koji dovode do oboljenja analnih vrećica nijesu u potunosti razjašnjeni. Dugotrajni prolivi, neadekvatna ishrana i nestručna manipulacija ovim organima mogu da dovedu do nekog od oboljenja. Poremećaji u funkciji analnih vrećica su najčešći problemi koji se javljaju u analnoj regiji kod pasa. Postoji više oboljenja koja se sreću kod pasa :

začepljenje izvodnih kanala vrećica – obično je obostrano, primjećuje se ispunjenošću vrećice sadržajem različit boje i konzistencije, ponekad postoji srednja bolnost na palpaciju upala analnih vrećica – postoji izraženija bolnost pri palpaciji, a u sadržaju je moguća i pojava krvi.

apsces analne vrećice – obično je jednostran i karakteriše se značajnim uvećanjem vrećice koja je najčešće ispunjena gnojnim sadržajem, zapaljeno je i okolno tkivo, bolno prilikom palpacije, često praćeno povišenom tjelesnom temperaturom.

ruptura analne vrećice – ukoliko se apsces ne podvrgne veterinarskom tretmanu dolazi do njegovog pucanja i izlaska sadržaja kroz novostvorenu fistula.

Najčešći klinički znaci problema sa analnim vrećicama su ” vožnja na stražnjici”, tenezmi, lizanje i grickanje regije oko anusa ili oko baze repa. Može se primijetiti sekret oko anusa koji ima prepoznatljiv vrlo neprijatan miris. Griženje i lizanje analne regije može dovesti i do upale kože te regije koja je posledica autotraume.

Dijagnozu ovih oboljenja bi trebalo prepustiti veterinaru koji će kliničkim pregledom ustanoviti objektivno stanje psa.

Terapija koja se sprovodi kod oboljenja analnih vrećica često pored mauelnog pražnjenja uključuje i antibiotike, antizapaljenska sredstva, kao i hiruške zahvate i treba biti pod kontrolom veterinara.

PERIANALNA FISTULA 

Ovo oboljenje se u prvom redu pojavljuje kod njemačkih ovčara. Nastaje kao posljedica dugotrajnih upala i apscesa u perianalnoj regiji, neodgovarajuće higijene te regije, kao i široke baze repa kod njemačkog ovčara.

Odlikuje se dubokim, ulcerativnim fistulama iz kojih se cijedi iscjedak i koje jako slabo zarastaju. Hiruški tretman je najuspješniji u sanaciji ovog oboljenja iako i tada prognoza nije sasvim povoljna.