Prvi slučaj kravljih boginja kod mačaka je opisan tek 1978. godine a do tada je važilo mišljenje da mačke nijesu osjetljive na ovaj virus. Sada se zna da je u svijetu virus kravljih boginja raspostranjen među mačećom populacijom. Takođe se zna i da mačke ne predstavljaju rezervoar za ovaj virus već već da su to divlji glodari. Virus kravljih boginja je infektivan i za ljude i opisani su slučajevi prenošenja kravljih boginja sa mačaka na ljude. Kod samih krava virus kravljih boginja za razliku od pseudo-kravljih boginja, se rijetko izoluje.
Mačka se zaražava kada dođe u kontakt sa virusom kravljih boginja, bilo direktnim kontaktom sa drugom oboljelom životinjom, bilo preko spoljašnje sredine. Obično se razboljevaju odrasle mačke držane van gradova i gotovo sve su dobri lovci po riječima njihovih vlasnika. Najveći broj infekcija kod mačka je primijećen u jesen vjerovatno zato što je populacija divljih sisara u ovom periodu godine dosegla maksimum i oni su tada najaktivniji. Virus kravljih boginja je dosta otporan i u eksperimentalnim uslovima na sobnoj temeraturi preživljava i nekoliko godina.
KLINIČKI ZNACI
Najveći broj mačaka oboljelih od kravljih boginja bivaju donijete na pregled veterinaru zbog raširenih oštećenja kože. Vrlo rijetko vlasnici obrate pažnju ili primijete prve simptome bolesti koji su obično u vidu jedne promjene na koži koja može da bude nalik ujednom apcesu ili izgleda kao malo uzdignuće na koži. Vlasnika i ako promjenu vidi, pomišlja da je u pitanju mala ujedna rana.
Sekundarna oštećenja na koži se javljaju za nekoliko dana do nekoliko nedjelja od kada je prva promjena na koži primijećena. U početku, sekunadarne promjene izgledaju kao neravnomjerno raspoređeni čvorići po koži koji se u roku od 3-5 dana pretvaraju u čireve koji mogu da budu i do jedan santimetar u prečniku. Kod nekih mačaka moguće je da se pojave i mali plikovi na jeziku i unutrašnjoj strani ušne školjke.
Vrlo brzo se sekundarna oštećenja pretvaraju u kraste i u toku narednih 2-3 nedjelje kraste se polako suše i otpadaju ostavljajući iza sebe polja bez dlake. Nova dlaka brzo ponovo narasta i većina mačaka se potpuno oporavi za 6-8 nedjelja.
Kod nekih mačaka oštećenja na koži mogu dosta da svrbe pa mačka češanjem usporava i otežava procese zarastanja.
Pored promjena na koži znaci koji mogu da se jave su i povišena tjelesna temperatura bolesne mačke posebno neposredno prije ili za vrijeme izbijanja sekundarnih promena. Kod manjeg broj mačka javlja se i iscjedak iz nosa, konjuktivitis i prolazni proliv, mačke prestaju da jedu i mršave.
Mnogo rjeđe se dešava da se proces zarastanja rana iskomplikuje i to gotovo uvek kod onih mačaka kod kojih postoji i neko drugo sistemsko oboljenje kako što su: FIP, FIV. FeLV itd. Kada postoje ovi teški sistemski znakovi bolesti prognoza je onda jako loša.
DIJAGNOZA
Istorija bolesti koju vlasnik saopštava veterinaru uz tipičnu sliku primarne lezije kože koja se zatim širi u obliku sekundarnih lezija po čitovom tijelu, omogućava da veterinar postavi ozbiljnu sumnju na infekciju mačke kravljim boginjama. Da bi se dijagnoza potvrdila potreban je i laboratorijski pregled uzorka skarifikata kože sa oboljelog mjesta.
TERAPIJA
Ne postoji specifičan tretman kod infekcije kravljim boginjama kod mačaka ali i kod većine mačaka dolazi do spontanog oporavka.
Oboljele mačke se obično tretiraju antibioticima da bi se spriječile sekundarne infekcije kože. Eventualno je potrebno da se kožne promjene peru blagim rastvorima dezinficijenasa. Kod mačaka koje se intenzivno češu potrebno je da se primijene mjere za sprječavanje češanja kao što su stavljanje viktorijanskih kragni mačkama ili previjanje mjesta koje mačka intenzivno češe.
Ne postoji ni jedna vakcina za kravlje boginje i vjerevotno skoro neće ni biti napravljena jer se ova bolest ipak relativno rjeđe javlja.
KRAVLJE BOGINJE KOD LJUDI
U Evropi od prilike polovina dijagnostikovanih slučajeva kravljih boginja kod ljudi je nastao kontaktom ljudi sa zaraženom mačkom. Eventualni kontakt obolelog čovjeka sa mačkom uvijek treba da bude provijeren u slučaju pojave kravljih boginja.
Kod ljudi infekcija kravljim boginjama se obično manifestuje jednim oštećenjem na koži i to obično na rukama ili licu mada oštećenja kože mogu da se pojave i na drugim dijelovima tijela. Kod nekih ljudi virus kravljih boginja može i da dovede do sistemskih znakova kako što su glavobolja, povišena tjelesna temeratura i mučnina.
Iako su slučajevi prenošenja kravljih boginja sa mačaka na ljude dešavaju ipak su oni dosta rijetki a pogotovu u slučaju kada ljudi sprovode rutinske higijenske mjere na odgovarajući način. Osobe koje dolaze u kontakt sa oboljelim mačkama trebalo bi da nose rukavice i ne bi trebalo da dozvole da infektivni materijal dođe u dodir sa očima ili eventualno postojećom ranom na tijelu čovjeka. Djeca, starije osobe, osobe koje su bolesne ili koje su pod imunosuprimirajućom terapijom trebalo bi da izbjegnu kontakt sa oboljelom mačkom u vrijeme kada je ona infektivna (sve dok sa mačke ne nestanu sve kraste po telu). Ako se ispoštuju ove elementarne higijenske mjere rizik za zaražavanje ljudi postaje minimalan i nema razloga za strahovanje.