Mačija virusna imunodeficijencija (skraćeno FIV) je vrlo teška zarazna bolest mačaka. Virus mačeće imunodeficijencije je iz iste familije kao i virus side ljudi (HIV-Humane Imunodeficiency Virus) i vrlo je sličan po epidemiologiji i simptomima bolesti.
FIV je prvi put izolovan 1986. godine ali je utvrđeno da je ovaj virus već bio široko raširen sigurno već od 1960 godine a vjerovatno i puno ranije.
Vrste životinja koje su podložne ovom virusu su domaća mačka, lav, tigar, jaguar i još neke životinje iz familije mačaka.
PRENOŠENJE
FIV se najviše izlučuje putem pljuvačke oboljele mačke i najčešći put prenosa FIV-a su ujedne rane. Prema tome, najvećem riziku su izložene one mačke koje su sklone lutanju i teritorijalnim borbama posebno u sezoni parenja.
Moguć put prenošenja FIV-a je i putem transfuzije krvi, za reazliku od HIV-a, FIV se jako rijetko prenosi veneralnim putem ili sa majka na plodove. Prenos virusa intimnim kontaktom mačaka koje žive zajedno je vrlo rijedak ali nije nemoguć.
Na osnovu svih dosadašnjih istraživanja nije utvrđeno da se virus FIV-a prenosi na druge vrste sem mačaka pa samim tim ova bolest nije opasna za ljudsku populaciju.
KLINIČKI ZNACI
Prva – akutna faza infekcije
Prva faza obično počinje 4 do 6 nedjelja pošto je mačka došla u kontakt sa virusom. Većina vlasnika ovu prvu fazu bolesti ni ne primijeti jer kod nekih mačaka klinički simptomi budu slabo ili nikako izraženi. Ako su simptomi primijetni oni se karakterišu slabijim apetitom oboljele mačke, pojavom visoke tjelesne temperature, oticanjem limfnih čvorova a moguća je i pojava proliva, upalnih promjena na koži.
Druga – asimptomatična, latentna faza infekcije
Ova faza infekcije nije praćena apsolutno nikakvim simptomima i običnim kliničkim pregledom kao i rutinskim laboratorijskim analizama nije moguće bolest otkriti. Latentna faza može da traje mjesecima ali i godinama.
Treća – hronična terminalna faza infekcije
Treća faza se karakteriše pojavom najrazličitijih simptoma bolesti jer dolazi do različitih sekundarnih infekcija. Zbog FIV-om oslabljenog imunog sistema mačka je podložna mnogim drugim virusnim, bakterijskim i gljivičnim agensima.
Simptomi koji se javljaju u ovoj fazi su progresivan gubitak težine mačke, hroničke bakterijske infekcije koje obično reaguju na odgovarajući antibiotski tretman ali se po prestanku tretman brzo se vraćaju, pojava visoke tjelesne temerature kod oboljele mačke, uvećanje limfnih čvorova. U usnoj duplji dolazi do pojava rana, upalnih procesa na usnama i desnima. Simptomi na respiratornim organima su pojava gnojnog iscjetaka iz nosa, kašlja, kijanja i znakova upale pluća. Simptomi koji se javljaju na gastro-intestinalnom traktu su akutni ili hronični prolivi. Na koži je moguća pojava gnojnih apcesa, gnojne upale ušiju i upale čitave kože. Kod nekih oboljelih mačka javljaju se i hronični problemi na urinarnom traktu karakteristični stalnim infekcijama mokraćne bešike i bubrega. Rjeđa ali moguća je pojava i simptoma centralnog nervnog sistema kao što su promjene u ponašanju, besciljno lutanje, uporno lizanje, tikovi i napadi nalik epileptičnim. Daleko je veći i procenat pojave tumora kod ovih mačaka.
DIJAGNOZA
Jedini sigurni metodi dijagnoze FIV-a su laboratorijski testovi kojima se u krvi mačke otkrivaju specifična antitijela. U svijetu se ovi testovi široko korsite a kod nas je situacija slična kao i sa testovima za FeLV. Što zbog slabije zainteresovanosti vlasnika mačaka da svoje ljubimce podvrgavaju redovnim veterinarskim kontrolama i potrebnim testovima, što zbog cijene testova, test na FIV mačaka se u našim uslovima jako rijetko radi.
TERAPIJA
Iako FIV spada u neizliječive bolesti kod mačaka, mačke kod kojih se simptomi još niijsu pojavili mogu da žive godinama prije nego što im se simptomi razviju. Čak i kad dođe do pojave simptoma, život mačke može značajno da se produži primjenom potporne terapije i odgovarajućih antibiotika za sprječavanje sekundarnih infekcija. Oboljelu mačku treba držati, u koliko je moguće, izolovanim uslovima jer je zbog smanjenog imuniteta sklona najrazličitijim infekcijama.
PREVENTIVA
Kod mačaka kod kojih je FIV dijagnostikovan preporučuje se stroga izolacija, koliko zbog same oboljele mačke, toliko i zbog mogućnosti da ta bolesna mačka bude izvor zaraze za druge mačke.
Preventivna mjera kojom se sprječava infekcije je na prvom mjestu sprečavanje lutanja mačaka i njihove međusobne borbe. To znači, da je vrlo važno mačke sterilsati jer sterilsane mačke su daleko manje sklone teritorijalnim borbama, a samim tim mnogo manje izložene mogućnosti infekcije.
Vakcinacija protiv FIV-a još nije dostupna. U svijetu se vrlo intenzivno istražuje na ovom polju jer je virus FIV-a dobar model za proučavanje virusa HIV-a ljudi.