Kastracija mužjaka, kao i sterilizacija ženki, izaziva niz dilema i pitanja vlasnika. Mnogi vlasnici ni ne znaju zbog čega je kastracija mužajaka nekada indikovana, kada treba da se izvrši i kako djeluje na ponašanje i karakter životinje.

Šta je kastracija?

Pod kastracijom se podrazumijeva hirurško otklanjanje oba testisa u opštoj anesteziji. Pogrešno je sterilizaciju ženke nazivati “kastracijom ženke” jer se termin “kastrirati” odnosi samo na uklanjanje testisa.

Indikacije za kastraciju

Najbitiniji aspekt kastracije je preventiva i terapija određenih bolesti koje se javljaju kod muškiih životinja.

Kastracija je visoko indikovana kod pasa i mačora kojima se do uzrasta od šest mjeseci do godinu dana oba testisa ne nalaze u skrotumu. Takve životinje se nazivaju kriptorhidi. Postoje abdominalni, ingvinalni i preskrotalni kriptorhidi. Abdominalni kriptorhidi su one životinje kod kojih je jedan ili oba testisa ostao u trbušnoj duplji. Ingvinalni kriptorhidi su one životinje kod kojih je jedan ili oba testisa zaostao u ingvinalnom kanalu. Kod preskrotalnih kriptorhida jedan ili oba testisa nalaze se neposredno prije skrotalne kese. Bilo da je koji tip kriptorhizma u pitanju, poželjno je da se ovakvi mužjaci kastriraju. Prvi i najvažniji razlog je sklonost testisa koji se ne nalaze na svom prirodnom mjestu da vremenom maligno proliferiše tj. da se u njemu ili na njemu stvori tumor. Takođe može da dođe do rotacije testisa koji nije na svome mjestu, a posebno onoga koji je zaostao u trbušnoj duplji. Zbog rotacije testisa oko svoje ose, dolazi do pritiska na krvne sudove testisa i testis otiče. Ovako uvećan testis vrši pritisak na organe unutar trbušne duplje i može da ugrozi život životinje.

Kastracija je indikovana i kod oboljenja prostate. Na primer kod hronične upale prostate, uvećanja prostate ili kod pojave tumora i cista na prostati. 

Logično, kastracija je indikovana i kod oboljenja koja se javljaju na testisima, na primjer kod tumora testisa. 

Kastracija se vrši i u cilju sprječavanja recidiva određenih oboljenja kao što su na primjer hepatoidni adenomi (vrsta tumora koji se javljaju oko anusa) ili perinealna hernija (vrsta kile).

Kastracija se takođe vrši i u cilju sprječavanja lutanja, teritorijalnih borbi i teritorijanog obilježavanja.
Mužjaci, posebno oni koji često bježe i nekontrolisano se pare kao i lutalice su izvor polno prenosivih bolesti. Kod pasa je najčešća polna zaraza TVT (transmisioni veneralni tumor – vrsta tumora koji se prenosi polnim putem). Parenjem se mogu prenijeti i mnoge druge infekcije i kod pasa i kod mačaka. Kod mačaka veliku opasnost predstavlja širenje infekcije FIV-a putem ujednih rana (FIV je virusna, fatalna infekcija, vrlo slična HIV-u ljudi)

Mačori su izrazito skloni teritorijalnom obilježavanju koje može da bude vrlo neprijatno po vlasnike. I mačori koji uopšte ne izlaze iz stanova urinom markiraju prostor u kome borave kao i nove stvari koje se tu pojave.

Mnoge muške životinje bježe od kuće zbog nagona za parenjem i vraćaju se sa teškim tjelesnim povredama što od drugih životinja, što od autombila, a što i od ljudi. Neki mužjaci se nikada i ne vrate sa svojih lutanja.

Kastracijom se svi ovi problemi preveniraju ili rješavaju. Mačore koji su FIV pozitivni treba kastrirati bez ikakvog odlaganja jer su velika opasnost za mačeću populaciju.

Kastracija se vrši i u cilju kontrole populacije pasa i mačaka. Vlasnici koji imaju životinje različitih polova iste vrste, u sezoni parenja imaju velike probleme da bi spriječili neželjeno parenje. Pse i mačore lutalice je daleko humanije kastrirati nego dozvoliti da stvaraju novu generaciju nezbrinutih životinja.

Uticaj kastracije na ponašanje životinje

Kastracija je operativni zahvat koji mužjaci uglavnom lako podnose i od koga se brzo oporavljaju. Kastracija ne mijenja karakter i radne osobine životinje. Kao i kada je sterilizacija ženki u pitanju, jedini problem koji može da se javi je gojaznost. Metabolizam kastrirane životinje je nešto sporiji zbog nedostatka polnih hormana. Međutim ako vlasnik kontrolisano hrani svoga ljubimca prema savjetima koje je dobio od veterinara, mužjak se neće ni malo ugojiti. U rukama je vlasnika da težinu životinje drži pod kontrolom.

Kastirani psi lutalice nijedu učesnici takozvanih “psećih svadbi” koje jako plaše i iritiraju građane. Kastrirani mužjaci su vezaniji za određenu teritoriju i vrlo rijetko dolaze u sukob sa drugim pripadnicima svoje vrste.

Mačori prestaju sa markiranjem teritorije urinom za nekoliko nedjelja od kastracije. Kastraciju nikako ne treba odlagati niti dugo na nju čekati kod mačora koji ispoljavaju agresivno ponašanje prema vlasnicima. U početku, agresivno ponašanje je u najvećem broju slučajeva izazvano potrebom mačora za parenjem i teritorijalnom dominacijom. Međutim, ako se kastracija predugo odlaže, može da se stvori promenjen modul ponašanja i loša navika koju onda kastracija ne može da riješi.

Naša preporuka

Mužjaci kod kojih se u skrotalnu vreću nije spustio jedan ili oba testisa, treba kastrirati. Obavezno treba ukloniti oba testisa bez obzira na njihovu lokaciju.

Treba kastrirati mužjake sa oboljenjima prostate ili oboljenjima samih testisa.

Kastraciju treba izvršiti u cilju preventive oboljenja na čiji razvoj imaju uticaja muški polni hormoni (hepatoidni adenomi, perinealna hernija itd.)

Mačore oboljele od FIV-a treba obavezno kastrirati. Potrebno je kastrirati i životinje oboljele od nekih hroničnih, polno prenosivih bolesti kao što je na primjer bruceloza.

Mačore koje vlasnici ne misle da pare treba kastrirati što prije da bi se spriječilo markiranje urinom kao i pojava agresivnosti.