Dijareje izazvane parazitima – glistama

DIJAREJE IZAZVANE PARAZITIMA – GLISTAMA

Crijevni paraziti su čest problem kod pasa i mačaka. Oni mogu da izazovu vrlo blage ili čak neprimjetne kliničke simptome, ali mogu da izazovu vrlo tešku i ozbiljnu kliničku sliku, tako da je čak i život životinje doveden u pitanje. Kod mladih životinja češća je pojava teških simptoma prilikom infestacije crijevnim parazitima, ali ne treba da se previdi da je čest uzrok hronične dijareje kod odraslih pasa i mačaka prisustvo crijevnih parazita.

Mlade životinje infestirane crijevnim parazitima pokazuju sljedeće simptome : neraspoložene su, bezvoljne su, apetit im je slab, dlaka im je suva i lošeg kvaliteta, stomak im je često nadut i na pritisak bolan, prisutan je i profuzan prolivu kome mogu ali i ne moraju da se primijete crijevni paraziti. Ponekad mlada životinja i povraća i dešava se da u povraćenom sadržaju budu primijetni crijevni paraziti.

Kod odraslih životinja infestacije crijevnim parazitima obično nisu primijetne za vlasnika. Jedini simptom koji vlasnici primijete je prisustvo dijareje manjeg ili većeg intenziteta. Dijareja može da bude prisutna stalno ili da se javlja povremeno, može da bude u vidu potpuno tečne ili kačaste stolice, i u stolici mogu ali i ne moraju da se pojave crijevni paraziti.

Infestacije crijevnim parazitima, naročito kod mladih životinja su opasne i zato jer često dolazi do sekundarnih infekcija bakterijama ili virusima.

Infestacije crijevnim parazitima su ređe kod mačaka nego kod pasa. Jedan od faktora koji smanjuje mogućnost infestacije mačaka je i to što mačke zatrpavaju svoj izmet i tako otklanjaju potencijalne izvore infestacije. Kod pasa je česta i prenatalna infestacija štenaca (infestacija pre rođenja, putem majčinog krvotoka), koja se kod mačaka ne javlja.

Za dijagnostiku crijevnih parazita presudan je koprološki pregled koji vrši veterinar i na osnovu čijih rezultata veterinar propisuje najefikasniji lek za otklanjanje crijevnih parazita.

U prethodnom broju “Zova” izvršili smo podijelu crijevnih parazita-glista koje se najčešće sreću kod pasa i mačaka, a sada ćemo o svim navedenim uzročnicima govoriti malo više.

Oble gliste (Ascaridae)

Postoje četiri potencijalna puta za infestaciju oblim glistama i to su : prenatalna infestacija štenaca transplacentarnom migracijom (migracija uzročnika kroz posteljicu), infestacija štenaca i mačića putem majčinog mlijeka, infestacija per oralnim unošenjem infektivnih jaja i infestacija putem per oralnog unošenja intermedijalnog i slučajnog domaćina (miševi, ptice, insekti…) parazita. U telu domaćina, askaride prolaze kroz više razvojnih oblika i migriraju kroz organizam domaćina prolazeći kroz jetru, pluća, gastrointestinalni trakt i tkiva.

Gotovo svi novorođeni štenci infestirani su sa larvama T.canis koje se nalaze u njihovim plućima zbog transplacentarne migracije parazita.Zbog toga, štenci u starosti od tri nedelje, u svojim crijevima imaju odrasle askaride koje produkuju jaja, tako da se u fecesu štenaca nalazi veliki broj jaja.

Kod mačića, glavni izvor infestacije je mlijeko majke, jer kod mačića ne dolazi do prenatalne infestacije sa T.cati.

Terapija i preventiva – Na tržištu postoje mnogi efektivni preparati za tretman askaridoza. Pošto se većina štenaca rađa infestirana askaridama, potrebno je da se prvi tretman štenaca protiv crijevnih parazita izvrši između druge i treće nedelje starosti, pre nego što se jaja askarida prvi put pojave u fecesu štenaca.Tretman treba ponoviti i u četvrtoj, šestoj i osmoj nedelji starosti štenaca da bi se uništile askaride koje su dospele u organizam prenatalno, putem majčinog mlijeka i unošenjem infektivnih ova preko usta. Zajedno sa štencima, obavezno treba tretirati i kuju.

Preventivni tretman pasa i mačaka protiv crijevnih parazita je obavezna mijera i u zdravstvenoj zaštiti ljudi. Postoji mogućnost infekcije ljudi, a naročito djece larvom T.canis i oboljenje se naziva Viscelarna larva migrans. Zbog toga, sve pse i mačke treba preventivno čistiti od glista u intervalima od tri do šest meseci. Bilo bi poželjno da se i dva puta godišnje izvrši koprološki pregled izmeta pasa i mačaka pogotovu kod životinja koje puno borave sa djecom.

Pantljičare (Cestode)

Infestacija patljičarama kod pasa i mačaka obično ne dovodi do teških kliničkih simptoma. Moguća je pojava proliva jačeg ili slabijeg intenziteta ali opšte stanje životinje nije drastično poremećeno.

Dipylidium caninum je pantljičara koju prenose buve i koja izaziva intenzivan svrab u predelu anusa tako da se pas liže i grize u tom predelu i “vozi se na zadnjici”.

Echinococcus spp. je pantljičara koja ne izaziva primetne simptome kod infestiranog psa ili mačke, ali izaziva vrlo ozbiljno i teško oboljenje kod ljudi. Psi i mačke se najčešće infestiraju ehinokokusom kada pojedu higijenski neispravno meso koje nije termički obrađeno.

Ostale pantljičare koje smo nabrojali u prošlom broju “Zova” mogu da se pronađu kod malih životinja ali obično u seoskim sredinama gdje se ne obraća dovoljno pažnje na higijenu držanja kako pasa i mačaka, tako i drugih domaćih životinja.

Redovna dehelmintizacija (terapiranje sredstvima protiv crijevnih parazita) kao i kontrolni koprološki pregledi izmeta životinja su najvažnije mijere u zaštiti zdravlja i ljudi i životinja. Ankilostomide (Ancylostomidae) i Uncinarije (Uncinariae).

Znaci infestacije Ancylostoma-om caninum variraju od neprimetnih do krvave, profuzne stolice, povraćanja, opšte slabosti, nedostatka apetita, dehidracije i zaostalosti u rastu. Kod teško invadiranih štenaca javlja se anemija koja može dovesti i do uginuća.

Infestacija ankilostomama nastaje prenatalno, putem majčinog mlijeka, unošenjem infektivne larve preko usta, unošenjem slučajnog domaćina i penetracijom infektivne larve kroz kožu.

Patogeno dejstvo parazita je u direktnoj vezi sa količinom krvi koju ovi paraziti posisaju, kao i sa krvavljenjima i gubicima tečnosti koji oni u crijevima izazivaju.

Kod mačaka, najčešće se sreće A.tubaeforme ali je njeno patogeno dejstvo mnogo manje, jer se ona hrani tkivom a ne sisa krv.

U prevenciji obljenja izazvanih ovim parazitima jako je važna redovna dehelmintizacija pasa i mačaka i to po istoj šemi koja je navedena kada smo govorili o oblim glistama.