ČIR I EROZIJA ŽELCA

Čir (ulcer) je defekt na mukozi želuca koji prodire u njegove dublje slojeve. Erozija želuca je takođe defekt na mukozi želuca ali koji ne prodire u njegove dublje slojeve već je samo površinski. Čirevi i erozije se javljaju dosta često na želucu malih životinja, ali su češće kod pasa nego kod mačaka.

Etiologija

Postoje mnogi uzroci koji mogu da dovedu do pojave oštećenja na sluzokoži želuca kao što su : stres, oralna upotreba različitih medikamenata kod pasa i mačaka, infektivne bolesti, oštećenja sluzokože želuca kao posledica malignog oboljenja nekog drugog organa ili organskog sistema, gljivične bolesti, bolesti bubrega, bolesti jetre, oštećenja sluzokože želuca stranim tijelima …

Najčešći uzrok pojave ulcera i erozija na želucu malih životinja je per oralna upotreba nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (lijekovi u koje spadaju aspirin acetisal, brufen …) Česta upotreba ovih lijekova, njihovo davanje u nepropisnim prevelikim dozama, povećana kiselost želudačnog sadržaja, kao i paralelna upotreba lijekova iz grupe glukokortikosteroida gotovo sigurno dovode do pojave većih ili manjih oštećenja na sluzokoži želuca. Psi su osetljiviji na primijenu ovih lijekova u odnosu na ljude, vjerovatno zato što ovi lijekovi imaju duži poluživot u serumu pasa u odnosu na ljude, što rezultuje akumulacijom većih doza lijeka u organizmu pasa. Postoji i individualna osjetljivost pasa na nesteroidne antiinflamatorne lijekove, tako da neki pas od jednokratne upotebe, na primijer aspirina, može da dobije želudačna krvavljenja koja su u stanju da mu ugroze život, dok drugi pas i pored dugotrajne upotrebe nekog iz ove grupe lijekova ne mora da pokazuje nikakve simptome.

Stres se navodi kao čest uzrok pojave oštećenja sluzokože želuca kako kod ljudi tako i kod životinja. Mehanizam kojim stres dovodi do pojave ulcera i erozija na želucu nije potpuno utvrđen, ali se sa sigurnošću zna da svaki oblik stresa kod pasa dovodi po povećanog stvaranja kisjelih produkata u želucu.

Klinički znaci

Mnoge životinje koje obolje od erozija ili čira ne želucu ne moraju da pokazuju jasne i očigledne simptome, kao što i mnogi ljudi oboljeli od ove bolesti nemaju simptome. Jedan od najčešćih primijetnih simptoma kod oboljelih životinja je povraćanje. U povraćanom sadržaju može ali ne mora da bude krvi. Međutim, vlasnici treba da znaju da ako životinja povraća krv to ne mora automatski da znači da ona ima i čir, već ovakav simptom može da se javi i kod drugih oboljenja. Drugi simptomi koji mogu da se primijete kod oboljele životinje su : depresija, bezvoljnost, apatičnost, slabost, anemija, edemi po telu, pojava izrazito tamno obojene stolice, mršavost, bol u trbušnoj regiji. Vrlo dramatični klinički znaci se javljaju ako čir dovede do perforacije trbušnog zida i tada je život životinje doveden u pitanje : pas ili mačka teško i ubrzano dišu, puls im je ubrzan, primijetno su slabi i jedva mogu da stoje na nogama, slabi su a sluzokože su im upadljivo blijede.

Dijagnoza

Vrlo često je teško da se postavi dijagnoza da su pas ili mačka oboljeli od čira ili erozija na želucu, pogotovu ako simptomi nisu dovoljno prisutni i jasni. Svi podaci koje veterinar dobije iz anamneze i opšteg kliničkog pregleda nisu specifični ali mogu da upute veterinara da postavi sumnju na čir ili erozije na želucu.

Ako veterinar posumnja na ovo oboljenje izvršiće kontrastni rentgenološki pregled pacijenta i to iz više projekcija jer je i rentgenološki često teško da se dijagnostikuje ovo oboljenje.

Dobar metod za dijagnostiku ulcera je endoskopski pregled, ali i on ne mora uvek da dovede do postavljanja tačne dijagnoze.

Veterinar može da se odluči da izvede hiruški zahvat kako bi istovremeno i pronašao ulcer i pristupio njegovoj sanaciji.

Terapija

Hiruški zahvat je tretman izbora kada je život pacijenta doveden u pitanje zbog jakih krvavljenja izazvanih ulcerom kao i zbog perforacije želuca izazvane ulcerom. Za hiruški zahvat veterinar će i da se odluči i u slučaju da pacijent u toku 5 – 7 dana ne reaguje na primijenjenu konzervativnu terapiju za sanaciju ulcera ili erozija.

Konzervativna terapija je obično uspešna ako se pravilno i savesno primijenjuje. Principi konzervativne terapije su : ako je moguće da se otkloni uzrok koji je do oboljenja doveo, da se smanji kisjelost želudačnog sadržaja, da se zaštiti ulcer i da se održi normalno stvaranje sluzi od strane mukoznih ćelija želuca. Vrlo je važno da se na početku terapije pacijentu potpuno restrikuje hrana jer hrana stimuliše stvaranje želudačne kisjeline. Hranu zatim treba pacijentu uvoditi postepeno, i treba ga hraniti isključivo sa dijetnim namirnicama po recepturi veterinara.