Dijagnostički pregledi

Ultrazvuk pregled pasa i mačaka            

Ultrazvučna tehnika je neprocjenjiva za ispitivanja stanja u kojem se nalaze unutrašnji organi organi Vaših pasa i mačaka i prije svega primjenu u veterinarskoj medicini je ova tehnika našla u dijagnostici graviditeta životinja. Međutim, ova tehnika je veoma korisna i kod procjene stanja srca (ehokardiografija i ehoelektrokardiografija) i identifikacije patoloških promjena u abdominalnim organima. Ultrasonografija je veoma korisna tehnika u dijagnostici cista i tumoroznih promjena.

Ultrazvucni pregled steonosti krave    

Zahvaljujući mogućnosti da se na ekranu ultrazvučnog aparata (ehokamere) vidi slika pregledanog organa, najviše je zastupljena prilikom pregleda polnih organa krava. Ultrasonografijom se dakle, može na ekranu posmatrati slika polnih organa krave koja je pregledana. Na osnovu toga se prilikom pregleda na steonost može vidjeti plod i plodove vode kod steonih krava. Najranije se plod može vidjeti sa 25 dana posle osjemenjavanja kada je oblika latiničnog slova “C”.

Mikroskopski pregled kožnog skarifikata          

Veterinar poslije detaljnog pregleda psa ili mačke i pregleda uha, dijagnozu načešće postavlja mikroskopskim pregledom uzorka ušnog sadržaja u kome pronalazi parazite. Mikroskopski nalaz najsigurnije eliminše druge moguće uzroke ušnih problema kao što su starna tijela u ušima, atopije i preosjetljivost na određenu vrstu hrane ili na neki od lijekova koji su korišćeni u terapiji životinje, određene bolesti hormonalne prirode (smanjena funkcija tiroidne žlijezde, disbalans polnih hormona), autoimune bolesti, kao i sekundarno nastale baketrijske ili gljivične infekcije.

Test lajšmanioza            

Lajšmanioza je teška, često fatalna bolest pasa koja se prenosi sa jednog psa na drugog (kao i na ljude) posredno, ujedom sitnog insekta iz roda Phlebotomus. Izazivač je protozoa iz roda Leishmania. Trenutno ne postoji lijek ili vakcina koja može prevenirati ovo oboljenje. Kod starijih pasa, uglavnom se javlja visceralni oblik ove bolesti i može da traje tri i više mjeseci. Kod bolesnih pasa dolazi do poremećaja opšteg stanja.

Test na štenećnak

Štenećak je veoma ozbiljna virusna bolest. Redovnom vakcinacijom učestalost javljanja ove bolesti je smanjena, međutim psi koji obole najčešće uginu. Osim pasa, od ove bolesti mogu oboljeti i feretke. Često veterinar može postaviti sumnju na štenećak na osnovu anamneze i  kliničkog pregleda. Za potvrdu dijagnoze koriste se laboratorijski  testovi.

Test na parvovirozu

Parvoviroza je ozbiljna, veoma zarazna bolest pasa, koja se manifestuje promjenama na organima za varenje. Najčešće se javlja kod štenaca. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda i laboratorijskog ispitivanja izmeta. Ostali testovi koji mogu pomoći veterinaru u liječenju ove bolesti su analiza krvi i pregled stolice na prisustvo crevnih parazita.

Test srčani crv  

Najprecizniji test za otkrivanje ove infekcije kod pasa je antigen test. Test otkriva prisustvo malih proteina koje ženke srčanih crva oslobađaju u krvotok psa. Pozitivan test nam govori da su u organizmu prisutne odrasle zrele ženke. Lažno negativni rezultati su rijetki, ali mogu se pojaviti ako je ljubimac inficiran “samo” mužjacima srčanog crva (zato što test detektuje samo antigene ženke), ako su prisutni samo jedan ili dva crva, ili ako su ženke nezrele.

Test na Lajmsku bolest

Od indirektnih imunodijagnostičkih testova koriste se IIF i ELISA za otkrivanje antitijela, a kao potvrdni test služi WB. IgM antitijela se javljaju za nedelju dana nakon infekcije, a maksimalni titar je za 5 do 6 nedjelja od infekcije. IgG se javljaju za 3 mjeseca nakon infekcije. Rezultati laboratorijskih testiranja često mogu biti netačni ili lažno negativni. Najpreciznija metoda jeste PCR.

LTT MELISA je jedna od novijih testova koji se koriste za dijagnozu Lajmske bolesti. Bowen Q-RiBb test (Quantitative Rapid Identificatio Of B.burdgorferi) je takođe serološki test koji se koristi u laboratorijskoj dijagnostici Lajmske bolesti.

Test virusna korona      

Korona virus uzrokuje osrednje smetnje u probavnom sistemu, a kad imamo sistemsku infekciju, radi se o drugom tipu virusa, mačjem zaraznom peritonitisu. Korona virus se u najvećoj koncentraciji izlučuje fecesom i vrlo je kontagiozan, a FIPV-a urinom i krvlju. Ova bolesta se jako teško dijagnostifikuje klinički, a jedina valjana dijagnoza je PCR. Terapija je simptomatska.

Test toxoplazmoza        

Toksoplazmoza je infekcija uzrokovana jednoćelijskim parazitom toksoplazmom, koji se najčešće nalazi na divljim pticama i glodarima, ali može se prenijeti i na druge životinje, poput mačke. Simptomi su najčešće povišena temperatura, gubitak apetita, depresija, ali zavise i od mjesta boravka parazita u tijelu. Ako je u oku, izaziva zapaljenje, u plućima pneumoniju, u srcu aritmiju, u digestivnom traktu povraćanje, dijareju, abdominalni bol i žuticu, u nervnom sistemu neurološke napade, poremećaj nervne funkcije, čak i paralizu.

Test panleukopenija    

Panleukopenija je mačja virusna akutna bolest s vrlo visokom stopom smrtnosti (preko 90%). Uzrokuje je parvo virus koji preko sluznice ulazi u tijelo i uzrokuje opšti pad leukocita te se ubrzo pojavljuju i sekundarni simptomi poremećaja gastrointestinalnog trakta.

Test FeLv/FIV   

FELV ili feline leukemia virus je jedan od najčešćih uzročnika zaraznih bolesti mačaka. Virus spada u porodicu retrovirusa, kao i FIV virus, uzročnik mačije side. Izvor bolesti su bolesne životinje, koje virus izlučuju pljuvačkom i suzama, a najverovatnije i fecesom i urinom.

Virus mačje side ili Feline Immunodeficiency Virus – FIV je virus iz porodice lentivirusa, u koji spada i ljudski HIV virus. Iako je po građi jako sličan HIV virusu, čovjek se ne može zaraziti FIV-om. Virus FIV-a se može naći širom svijeta, gde je 1-15% mačaka u svijetu zaraženo njime.

Test giargia       

Đardija je crevna infekcija koju izaziva protozoa iz roda Giardia duodenalis. Najčešće se mogu sresti kod pasa, mačaka i ptica, ali i kod krava, ovaca i jelena. Kako simptomi nijesu tipični neophodan je klinički pregled životinje da bi se đardija dijagnostikovala. Za dijagnostiku đardije neophodan je feces (stolica) psa, a za njeno ispitivanje koristi se nekoliko tehnika poput: fekalne flotacija, fekalni ELIZA test, direktna fluorescencija antitijela.